Čak 860 000 pacijenata na listama je čekanja, a već dugo među dijagnostičkim uskim grlima su pregledi magnetnom rezonancijom. Tako se, primjerice MR mozga u KBC-u Zagreb čeka 427 dana, što je nepojmljivo kasno za bilo koju dijagnozu i liječenje. Za MR kralježnice prema listama HZZO-a, čekanje je prosječno 10 mjeseci, a 7 do 9 mjeseci čeka se ultrazvuk srca, prostate i dojke.
Pandemija je zaoštrila stanje, pogotovo za onkološke bolesnike koji ne bi smjeli čekati niti dan. Upravo je stoga privukao pažnju prijedlog mr. sc. Jasne Karačić, iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, da se čekanja skrate. Tako da HZZO prizna osiguranicima pravo pregleda u privatnim zdravstvenim ustanovama.
– Mislim da svaki korisnik zdravstvene zaštite već zna da neke dijagnostičke pretrage neće baš tako lako dočekati. Među najčešćim primjerima su magnetna rezonanca, ultrazvuk kao standardne procedure. No, svuda su problem i odgađanje zakazanih operacija i terapijskih postupaka koji nisu hitni, kaže mr. sc. Karačić.
O tome gdje je prema saznanjima Udruge, stanje najkritičnije, mr. sc. Karačić ističe:
Radiološke usluge, a čekanje od 450 dana ne može se nazvati čekanjem. To znači da pacijent nema pravo na zdravstvenu zaštitu, koja mu zakonski mora biti omogućena.
Posebno izdvaja problem onkoloških bolesnika.
– Onkologija je vrlo zahtjevna i ne dopušta čekanje. Od trenutka postavljene sumnje do dijagnoze, a potom do početka liječenja mora biti najkraći mogući period. A cjelokupna situacija s pandemijom je dovela do toga da se čak i takva terapija odgađala. Još veći problem predstavlja praćenje onkoloških bolesnika, odnosno kontrole nakon obavljenih terapija koje su se također odgađale. Zato se nisu na vrijeme prepoznale komplikacije, metastaze ili otkrivanje recidiva bolesti na vrijeme.
To su razlozi što predlaže, kako kaže, jedino logično rješenje.
– S obzirom na nemogućnost obavljala svih zdravstvenih usluga, potrebno je krenuti s reformom koja uključuje i zdravstveno osiguranje. To znači omogućiti pacijentima korištenje privatnog zdravstvenog sustava. Nažalost, sustav fakturiranja nije transparentan te sam pacijent uopće ne zna koliko njegova usluga koju je obavio košta u bolnici. I to je važno promijeniti. To je uhodana praksa zapadne Europe i trebamo učiti od njih.
Jedino bismo tako riješili liste čekanja – drugog izlaza nema. Time bi riješili i drugi problem, rad liječnika u državnim i privatnim zdravstvenim institucijama. To bi spriječilo sukob interesa. Postoje, naime, pritužbe pacijenata da ih liječnici iz bolnice naručuju na preglede privatno. Kada bi pacijentu usluge bile refundirane bez obzira gdje idu, onda apsolutno više ne bi imali ovih problema. Ne vidim drugog rješenja jer ga zdravstveni sustav jednostavno nema, zaključuje mr. sc. Karačić.
