Ljudi biraju hoće li tražiti ili izbjegavati informacije o svom zdravlju, financijama i osobnim osobinama na temelju toga kako misle da će se zbog njih osjećati, koliko su korisne i odnose li se na stvari o kojima često razmišljaju, otkriva nova studija istraživača UCL-a .
Većina ljudi spada u jednu od tri vrste traženja informacija: one koje uglavnom uzimaju u obzir utjecaj informacija na svoje osjećaje kada odlučuju hoće li se informirati, one koje uglavnom razmatraju koliko će informacije biti korisne za donošenje odluka i one koje uglavnom traže informacije o pitanjima o kojima često razmišljaju, prema nalazima istraživanja objavljenim u Nature Communications.
Suvoditeljica, profesorica Tali Sharot (UCL Psychology & Language Sciences i Max Planck UCL Centar za računalsku psihijatriju i istraživanje starenja) rekla je:
– Ogromne količine informacija sada su dostupne pojedincima. To uključuje sve, od informacija o vašem genetskom sastavu do informacija o društvenim pitanjima i gospodarstvu. Htjeli smo saznati: kako ljudi odlučuju što žele znati? I zašto neki ljudi aktivno traže informacije, na primjer o cjepivima protiv COVID-a, financijskoj nejednakosti i klimatskim promjenama, a drugi ne?
Informacije kojima se ljudi odluče izložiti imaju važne posljedice za njihovo zdravlje, financije i odnose. Boljim razumijevanjem o tome zašto se ljudi odlučuju informirati, mogli bismo razviti načine kako uvjeriti ljude da se obrazuju.
Pet eksperimenata
Istraživači su proveli pet eksperimenata sa sudionicima istraživanja, kako bi procijenili koji čimbenici utječu na traženje informacija. Otkrili su da ljudi odlučuju tražiti informacije na temelju ova tri čimbenika: očekivane korisnosti, emocionalnog utjecaja i jesu li relevantne za stvari o kojima često razmišljaju. U jednom od eksperimenata sudionici su upitani koliko bi željeli znati o zdravstvenim informacijama, na primjer imaju li gen rizika za Alzheimerovu bolest ili gen koji daje snažan imunološki sustav. U drugom eksperimentu, pitali su ih žele li vidjeti financijske informacije, kao što su tečajevi ili u koji postotak prihoda spadaju, a u drugom, bi li željeli saznati kako su ih obitelj i prijatelji ocijenili prema osobinama kao što su inteligencija i lijenost. Taj trofaktorski model najbolje je objasnio odluke o traženju ili izbjegavanju informacija u usporedbi s nizom drugih testiranih alternativnih modela.
Neki su sudionici ponovili eksperimente nekoliko puta u razmaku od par mjeseci. Ispunjavajući upitnik kako bi procijenili svoje opće mentalno zdravlje, kod sudionika su istraživači otkrili da sudionici koji su uglavnom željeli znati o osobinama o kojima često razmišljaju, prijavili su bolje mentalno zdravlje.
