S jedne strane logika zakonske izmjene ide u smjeru financijske konsolidacije, smanjenja duga i rezanja troškova no s druge strane većinu zdravstvenog odnosno bolničkog duga čine bolnice u vlasništvu države. Konkretno, njih deset ( najvećih) čini gotovo 80 posto duga. Uostalom, jedan je to i od glavnih argumenata protivljenja zakonskim izmjenama. Opće bolnice, one kojima upravljaju lokalne jedinice, u zdravstvenom dugu sudjeluju s nešto više od 20 posto dok specijalne stvaraju tek jedan posto duga.
Zaključno do 1. ožujka ove godine zdravstveni dug bio je 15,5 milijardi od čega dospjelog minusa 6,5 milijardi. Izvanrednim uplatama rupa je to koja se privremeno zakrpa, ali novi dug raste još bržim tempom. U projekcijama državnog proračuna za iduću godinu za zdravstvo odnosno kasu HZZO-a predviđena je 31 milijarda kuna pri čemu se računa kako će tri milijarde kuna više no ove godine u 2022. doći od doprinosa za zdravstveno osiguranje. To bi moralo značiti ili rast cijene doprinosa ili rast zaposlenosti ili pak ukidanje pojedinih kategorija koje su oslobođene plaćanja zdravstvenog poput prvozaposlenih do 30 godina starosti što državu košta godišnje 1,2 milijardi kuna. Podsjetimo, iz Ministarstva financija naš upit o izmjena Zakona o doprinosima proslijedili su poreznoj upravi otkud još nismo dobili odgovor.
U svakom slučaju u idućoj godini u proračunskoj projekciji država planira duplo manje sanirati zdravstvo iz drugih proračuna što je u ovoj godini učinjeno sa 6,1 milijardi, u 2022. su to projicirali na oko 3 milijarde kuna.
Reakcije županijskih bolnica
– Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije priložena nikakva analiza ili obrazloženje. Kako bi se na kvalitetan način moglo pristupiti analizi prijedloga prijenosa osnivačkih prava općih bolnica sa županija na Republiku Hrvatsku potrebna je cost benefit analiza, strategija, jasni ciljevi te jasan prikaz
rezultata koji bi se time postigli – jedan je od komentara na zakonske izmjene koji dolazi od Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ).
Među ostalim komentarima stoji onaj iz dubrovačke bolnice otkud su naveli kako ta bolnica “bolje funkcionira u okviru lokalne samouprave obzirom na zemljopisne karakteristike i specifičnosti koje iz tog položaja proizlaze i nisu zajedničke s drugim općim bolnicama u RH.
S druge strane, OB Dubrovnik je od 2013. g do travnja 2016. g. bila pod Sanacijskom upravom Ministarstva zdravstva i iz toga je izašla s dugom od 102,5 mil. kn duga koji nije saniran, navode iz dubrovačke bolnice.
Jednake reakcije su i na ostale prijedloge centralizacije – zavoda za javno zdravstvo te hitne službe kojoj se zakonskim prijedlogom “brišu granice” županija. Ukidanje domova zdravlja odnosno stavljanje pod jednu kapu doma zdravlja po županiji također nije prihvaćeno, a ukratko rečeno ponajprije zbog specifičnosti svake županije zbog čega bi, stava su ravnatelji, lokalne jedinice morale i nadalje same organizirati primarnu zdravstvenu zaštitu na svojem području.
