U Republici Hrvatskoj o palijativnoj skrbi počelo se govoriti posljednjih 20-ak godina, a otvoreni su i prvi palijativni odjeli pri bolnicama te palijativni timovi pri domovima zdravlja. Nacionalni dan palijativne skrbi obilježavamo druge subote u listopadu ili drugog tjedna mjeseca listopada, a županijska koordinatorica palijativne skrbi za područje Doma zdravlja Dubrovnik mag. sestrinstva Maja Bender u priči oko dubrovačke palijativne skrbi od samih je početaka.
– Počelo je s Općom bolnicom Dubrovnik u kojoj je otvoren palijativni odjel da bi uskoro bio pokrenut i mobilni palijativni tim gdje je uzet u skrb palijativni pacijent, ali i njegova čitava obitelj. U Domu zdravlja Dubrovnik počeli smo s radom 2015. godine, pokrenut je mobilni palijativni tim, a osnovali smo i posudionicu pomagala. Pacijente obilazimo na području od Konavala do polovine Pelješca. Surađujemo s obiteljskim liječnicima, patronažnim sestrama, sestrama za zdravstvenu njegu u kući i svim ostalima koji su u multidisciplinarnom timu. – kaže Maja Bender i ističe kako su potrebe za pomoći velike s obzirom da pokrivaju područje gotovo cijele županije izuzev Neretve i Korčule s dijelom Pelješca, a pacijenata u terminalnoj fazi, posebno malignih bolesti, sve je više.
– Snalazimo se kako i koliko možemo u dogovoru prije svega s liječnicima obiteljske medicine. Potrebe su velike za posudionicom pomagala, često se traže antidekubitalni madraci, medicinski kreveti ili nešto drugo što im pomaže osigurati kvalitetniji život i kretanje u vlastitome domu.
Izuzetna je potražnja za posudionicom pomagala, a surađuju i s dubrovačkim Caritasom.
– Našu posudionicu opremili smo prvotno iz sredstava Doma zdravlja 2016.g. kada su kupljeni dekubitalni madraci, a u suradnji sa Zakladom blaga djela i medicinski kreveti. Velik broj članova obitelji preminulih nakon što im to više određena oprema ne treba doniraju nama. Naravno da surađujemo i s dubrovačkim Caritasom nudimo oboljelima i njihovim obiteljima da neka pomagala i tamo potraže, a Caritas od nas, ako nekad nema nešto što pacijenti traže, jer oni posuđuju na području cijele županije.
Sigurnost i lijepa riječ
Kao najveći Maja Bender problem izdvaja suočavanje s neizlječivom bolešću, s boli, željom za pomoći bližnjemu.
– Kada je u bolničkom liječenju sve napravljeno, palijativni tim dolazi kako bi pružio sigurnost i lijepu riječ, došao u nečiji dom i porazgovarao s oboljelim i članovima njegove obitelji. Treba reći da ne dolazimo samo mi – posjećuju ih ponekad i iz doma umirovljenika, Centra za socijalnu skrb, dolaze svećenici, iz Caritasa… Mi određujemo što i kako učiniti kako bi se obitelj najbolje snašla. Pitaju se kako, zašto meni, što napraviti? Pokušavamo učiniti i pomoći im najbolje što možemo.
Pacijenti i njihove obitelji do mobilnog palijativnog tima dolaze prije svega po nalogu obiteljskog liječnika, ali i preko patronažnih i medicinskih sestara za zdravstvenu njegu u kući.
– Doznaju za nas i preko prijatelja, susjeda, poznanika, udruga, jave nam se na telefoni ili mail i dogovaramo se kako možemo pomeći. Tu ima jako puno mladih ljudi s obiteljima koji se vrlo teško snalaze u toj situaciji, ali i starijih s mladim obiteljima koji ne znaju kako pomoći i što napraviti. Upravo je s mladima i najteže. Teško je suočiti se s bezizlaznom situacijom, prihvatiti smrt. Osobno mi je najteže kad imate mladog pacijenta pred kojim je cijeli život, kojemu je obitelj jako mlada, tko je planirao još puno toga u životu, a vidite da mu medicina pomoći više ne može. Najteže je i nama prihvatiti da ste naprosto nemoćni teško, a možete misliti kako je obitelji. Razmišljate u tim trenucima kako biste se vi ponašali u takvoj situaciji. Sigurno da netko tko je na početku ili sredini svoga života suočen s malignom bolešću i činjenicom da mu se više ne može pomoći je u izuzetnoj teškoj situaciji. I on i njegova obitelj.
Maja Bender cijeli je radni vijek medicinska sestra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, obiteljskoj medicini, kasnije patronaži, a kada se počelo govoriti o primarnoj zdravstvenoj skrbi za palijativne bolesnike pri Domu zdravlja Dubrovnik, nije dvojila, odmah sam se odlučila javiti.
– Znate, ne kažu zaludu da ovo nije posao nego poziv. Poziv je to za pomoć ljudima, pacijentima, obiteljima koji u određenim momentima trebaju pomoć, pa nastojimo učiniti što god i koliko god je moguće u tom trenutku.
Prijašnjih godina uz Nacionalni dan palijativne skrbi organizirane su konferencije i stručni skupovi, a ove se svi koju sudjeluju u radu s palijativnim bolesnicima i njihovim obiteljima namjeravaju naći na otvorenom uz razgovor i zajedničko druženje podijeliti uspomene koje su im u najtežim trenucima u životu donijele utjehu i pomoć. I sjećanje na najmilije.
