Tim istraživača iz bolnice Massachusetts, Friedman School of Nutrition Science & Policy na Sveučilištu Tufts, Harvard School of Public Health i Ministarstvo zdravlja i mentalne higijene u New Yorku stvorili su model za simulaciju i kvantificiranje zdravstvenih, ekonomskih i jednakih učinaka praktične politike smanjenja šećera koju je predložila američka Nacionalna inicijativa za redukcija soli i šećera.
Partnerstvo više od 100 lokalnih, državnih i nacionalnih zdravstvenih organizacija je objavilo nacrte ciljeva smanjenja šećera za pakiranu hranu i pića u 15 kategorija, a s industrijom su postigli dogovore da će postupno preoblikovati svoje slatke proizvode. Provedba nacionalne politike, međutim, zahtijevat će državnu potporu za praćenje tvrtki dok rade na postizanju ciljeva i za javno izvješćivanje o njihovom napretku. Istraživači se nadaju da će njihov model izgraditi konsenzus o potrebi nacionalne reforme politike šećera u SAD-u.
Nadamo se da će ova studija pomoći u pomicanju inicijative za preformulaciju u sljedećih nekoliko godina, kaže dr. Siyi Shangguan, vodeći autor i liječnik.
Ušteda od 28 milijardi dolara
Smanjenje sadržaja šećera u komercijalno pripremljenoj hrani i pićima imat će veći utjecaj na zdravlje Amerikanaca od drugih inicijativa za smanjenje šećera, poput uvođenja poreza na šećer, označavanja sadržaja dodanog šećera ili zabrane zašećerenih pića u školama.
Prema tom modelu koji je pripreman 10 godina, dok se svi akteri nisu usuglasili, SAD bi mogle očekivati uštedu od 28 milijardi dolara u ukupnim neto zdravstvenim troškovima i 118,04 milijardi dolara tijekom života sadašnjeg odraslog stanovništva (u dobi od 35 do 79 godina). Dodajući društvene troškove izgubljene produktivnosti Amerikanaca koji razvijaju bolesti zbog prekomjerne konzumacije šećera, ukupna ušteda u politici smanjenja šećera raste tijekom života za 160,88 milijardi dolara. Te će koristi vjerojatno biti podcijenjene budući da su izračuni bili konzervativni. Studija je također pokazala da bi čak i djelomična usklađenost industrije s tom politikom mogla generirati značajne zdravstvene i gospodarske dobitke.
Istraživači su otkrili da je politika Inicijative za smanjenje soli i šećera isplativa za šest godina, a ušteda s devet godina. Politika bi također mogla smanjiti razlike, s najvećim procijenjenim zdravstvenim dobicima među odraslim pripadnicima crne i latinoameričke nacionalnosti, te Amerikancima s nižim prihodima i manjim obrazovanjem – populacijama koje konzumiraju najviše šećera kao povijesnu posljedicu nejednakih sustava.
Napori za preoblikovanje proizvoda pokazali su se uspješnima u smanjenju drugih štetnih hranjivih tvari, poput trans masti i natrija. SAD, međutim, zaostaje za drugim zemljama u provedbi jakih politika smanjenja šećera, pri čemu zemlje poput Velike Britanije, Norveške i Singapura preuzimaju vodstvo u naporima za reformulaciju šećera. SAD će možda postati vodeći u zaštiti svojih ljudi od opasnosti od prekomjerne konzumacije šećera ako se postignu predloženi ciljevi.
Konzumiranje slatke hrane i pića snažno je povezano s pretilošću i bolestima poput dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti, vodećeg uzroka smrtnosti u SAD u. Više od dva od pet odraslih Amerikanaca pretio je, svaki drugi ima dijabetes ili predijabetes, a gotovo svaki drugi ima kardiovaskularne bolesti, pri čemu su oni iz skupina s nižim prihodima nerazmjerno opterećeni.
Šećer je jedan od najočitijih dodataka u opskrbi hranom koji se mora smanjiti na razumne količine, kaže dr. Dariush Mozaffarian, koautor studije i dekan Friedman School of Nutrition Science and Policy na Sveučilištu Tufts.
“Naši nalazi ukazuju na to da je vrijeme za provedbu nacionalnog programa s dobrovoljnim ciljevima smanjenja šećera, koji može generirati ogromna poboljšanja u zdravlju, nejednakosti u zdravlju i zdravstvenoj zaštiti u manje od deset godina. ”
Glavna sredstva za ovu studiju osigurali su Nacionalni instituti za zdravlje.
