Nedavno u dalekom Kirgistanu Imoćanka Matea Kolovrat osvojila je zlatno odličje u taekwondou na Svjetskom prvenstvu za gluhe. Matea je jedna od onih koji upravo zbog hendikepa nižu uspjehe čega god se dohvate. Optimizam ove 25godišnjakinje doista ostavlja bez daha. Hendikep i uspjeh Matea doživljava u zajedničkoj rečenici:
– Svoj hendikep sam pretvorila u uspjeh zahvaljujući radu, odricanju i vjeri da sam u stanju ostvariti snove. Od malih nogu imala sam veliku podršku roditelja koji su me na najbolji mogući način usmjerili kako bih se uspješno suočila sa svim životnim izazovima koje nosi moj hendikep. Kroz sport sam razbila sve barijere i pokazala da i osobe s određenim hendikepom mogu postići značajne uspjehe – priča nam Matea.
Suživot s aparatima
Da ima problema sa sluhom Mateini roditelji su otkrili odmah nakon rođenja, a unatoč najgorim slutnjama Matea nije potpuno gluha. Kroz život joj pomažu slušni aparati i s vremenom se potpuno navikla na suživot s njima dok problema s govorom nema. Sport joj je velika odskočna daska, a kako kaže posebno je veseli da je uspjela doći do nivoa da se ravnopravno bori s najboljima u čujućoj konkurenciji.
Kako je živjeti s hendikepom u dječjoj, a pogotovo u adolescentskoj dobi? Najveća podrška su roditelji.
– Svoj hendikep sam od malih nogu prihvatila kao nešto normalno. Uvijek se vraćam na roditelje koji su me znali na pravi način usmjeriti, a sport je bio dodatni alat koji mi je pomogao da pokažem prije svega samoj sebi i svima drugima da unatoč hendikepu mogu biti jednako uspješna kao i sve druge osobe. Sada na vlastiti hendikep gledam kao Božji blagoslov i zahvalna sam Bogu na svemu. Oni koji se uz roditelje vesele mojim pobjedama su moja braća, Ante i Matej. Bez njihove ljubavi ne bih postigla uspjehe – iskreno će Matea.
Ova vedra Imoćanka preselila se u Split gdje trenira u Taekwondo klubu Marjan.
Primjer kao motivacija
– Zlatna medalja iz Kirgistana mi znači mnogo jer sam se vratila nakon teške ozljede i duge pauze. Osvojiti zlatnu medalju nakon operacije, rehabilitacije, brojnih terapija i ozljeda koje su me pratile tijekom priprema za Svjetsko prvenstvo je stvarno poseban osjećaj i sve navedeno ovoj medalji daje dodatnu težinu – kaže Matea.
Iako sa svojim hendikepom živi lako, bez opterećenja, itekako je svjesna da su osobe sa smetnjama često neshvaćene.
– Svjesna sam da su osobe s određenim hendikepom ponekad na marginama u društvu. Nadam se da će moj primjer nekome biti poticaj i motivacija da ostvari svoje snove – kaže Matea.
Ona je svoje snove ostvarila, a pred njom je još mnogo ostvarenih želja i najsjajnijih odličja.
