Umjesto tranzicije od pedijatra do gastroenterologa, mladi koje boluju od upalnih bolesti crijeva ili bolesti jetre liječnika koji skrbi o njihovom kroničnom stanju mijenjaju – u danu. Zbog čega je takav nagli “transfer” mogući problem prvenstveno za pacijenta pojasnila nam je prof. dr. sc. Anna Mrzljak.
– Zamislite mladu osobu koja je od djetinjstva redovito dolazila kod svog pedijatra zbog kronične bolesti crijeva ili jetre. Liječnik poznaje cijelu obitelj, zna kako reagira na terapiju, prepoznaje i najmanju promjenu, razvijaju odnos povjerenja i osjećaj sigurnosti. A onda 18. rođendan i gotovo preko noći prelaze u potpuno novi sustav. Novi liječnik, novi način rada, nova očekivanja – kazala je liječnica.
Prof. dr. sc. Mrzljak specijalistica je interne medicine i subspec. gastroenterologije na Zavodu za hepatologiju i gastroenterologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC Zagreb.
Za mladu osobu s kroničnom bolešću loše organizirana tranzicija može značiti prekid terapije, propuštanje kontrola ili pogoršanje bolesti.
Prelazak mora biti individualiziran i dovršen do punoljetnosti
Na nedavnom stručnom skupu u Karlovcu struka se složila kako je nužno taj proces započeti ranije. I to u dobi od 12 do 14 godina. Tada bi, utvrdili su, trebalo početi planiranje individualiziranog tranzicijskog plana prilagođenog svakom pacijentu.
Prof. dr. sc. Anna Mrzljak pojasnila je razliku između tranzicije i transfera pacijenta.
– Transfer je pojedinačan događaj, jedan datum i jedna promjena ambulante. No, tranzicija s druge strane strukturirano je putovanje. Ono započinje godinama prije samog prelaska u skrb za odrasle i puno je više od administrativne promjene kartona – pojašnjava.
Riječ je, dodaje prof. dr. sc. Mrzljak, o procesu koji ima svoj početak, plan, ciljeve i jasno definirane korake. U gastroenterologiji je tranzicija posebno važna. Jer, ističe, bolesti poput upalnih bolesti crijeva, kroničnih bolesti jetre ili celijakije često započinju u djetinjstvu. Zahtijevaju dugotrajno, a nerijetko i doživotno praćenje.
Kako navodi prof. dr. sc. Mrzljak, provedena je i anketa među liječnicima u Hrvatskoj, čiji su rezultati predstavljeni na skupu. Pokazuju da postoji dobra volja i temelj za kvalitetnu suradnju pedijatrijskih i adultnih gastroenterologa.
Ipak, brojke otkrivaju i drugu stranu priče.
– Gotovo 70 posto pedijatara i gastroenterologa nikada se ne sastaje uživo, a više od polovice mladih započinje tranziciju tek nakon 18. godine. Tada bi ona već trebala biti pri kraju, a ne na početku – ističe prof. dr. sc. Mrzljak.
Prekid terapije kao posljedica loše tranzicije
Kontinuitet skrbi je ključan, sažima prof. dr. sc. Mrzljak.
– Za mladu osobu s kroničnom bolešću loše organizirana tranzicija može značiti prekid terapije, propuštanje kontrola ili pogoršanje bolesti. Bez odgovarajuće i strukturirane skrbi povećava se rizik od izostanka iz sustava, nesuradljivosti u uzimanju terapije te anksioznosti i uznemirenosti – objasnila je gastroenterologinja.
Marina Grubić, dječja psihologinja iz KBC Zagreb, pojasnila je da je adolescencija razdoblje u kojem se mladi ionako bore za samostalnost. Istovremeno se suočavaju s pritiscima škole, studija i društvenog života.
– Ako se tome pridoda i nesigurnost oko liječenja, rizik od “gubitka” pacijenta iz sustava postaje stvaran – kaže psihologinja.
Kako smanjiti stres i povećati povjerenje
Predloženi plan o kojem se razgovaralo na skupu uključuje postupno osnaživanje mladih da razumiju svoju bolest, terapiju i važnost redovitih kontrola. Ali i pripremu na promjenu prioriteta u zdravstvenoj skrbi odraslih. Zajednički tim u kojem pedijatar i gastroenterolog za odrasle zajedno sudjeluju u prijenosu skrbi smanjuje stres i povećava povjerenje, istaknuli su.
Zajednički razgovor pacijenta, pedijatrijskog i adultnog tima te obitelji, kao i produljeni prvi pregled u ambulanti za odrasle, temelj su uspješnog tranzicijskog procesa. Objasnila je to izv. prof. dr. sc. Iva Hojsak, pedijatrijski gastroenterolog i v.d. ravnateljica Klinike za dječje bolesti Klaićeva.
Uspješna tranzicija pritom nije posao jednog liječnika, nego multidisciplinarnog tima. Može uključivati pedijatra, liječnika za odrasle, medicinsku sestru, psihologa, socijalnog radnika i koordinatora tranzicije.
Zaključi skupa “Prijelaz iz pedijatrijske u odraslu gastroenterološku skrb”:
- Važno je uzeti u obzir specifične potrebe svakog pacijenta, jer kronična bolest ne utječe samo na tijelo, nego i na školovanje, zapošljavanje, mentalno zdravlje i obiteljske odnose.
- Poseban naglasak stavljen je na edukaciju liječnika i jačanje digitalnih alata koji mogu olakšati komunikaciju, osobito pacijentima iz manjih sredina. Edukativni materijali i strukturirani upitnici već postoje i dostupni su stručnjacima, no ključno je da se počnu sustavno koristiti.
- Svima treba biti jasno da tranzicija nije birokratski korak, nego proces odrastanja. To je put od roditeljske brige prema osobnoj odgovornosti, ali i prilika da zdravstveni sustav pokaže koliko razumije potrebe mladih ljudi.
- Ohrabruje činjenica da stručnjaci prepoznaju izazove i žele ih rješavati. Promjene se neće dogoditi preko noći, no svijest o važnosti tranzicije i konkretni alati koji su već na raspolaganju prvi su koraci prema sigurnijem i zrelijem sustavu skrbi za mlade pacijente.
“Prijelaz iz pedijatrijske u odraslu gastroenterološku skrb” organiziralo je Hrvatsko društvo za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu. HDPGHP je stručno društvo Hrvatskog liječničkog zbora.
