Zašto je važna ikakva bista u opisu rada neke bolnice? Zato jer je to ponašanje koje pokazuje poštovanje vlastite povijesti, pokojnog prof. Frančiškovića i njegove hrabrosti zbog koje su tko zna koliki ljudi dobili priliku za život.
Ogromno Ministarstvo sveli na “socijalu”
Kroz sve ovo bolnicu je vodio prof. dr. sc. Alen Ružić, ravnatelj koji je zadnjih dana na naslovnicama jer je imenovan ministrom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Još je neki dan, usred svog drugog mandata, pristojno i nenametljivo najavio niz daljnjih koraka uime razvoja riječke bolnice. Nakon ulaska u Vladu, i to u ovako težak resor, komentari zvuče kao da je čovjek nedao Bog umro jer… Socijala.
Ostatak sustava ovog ministarstva nitko ni ne spominje. I baš to govori puno. Jedno ogromno ministarstvo i područje sveli smo isključivo na temu socijale. Jednako kao što nije baš neko božićno čudo da karijerni političari na ovu funkciju gledaju kao na sankciju. Teško se tu mogu “proslaviti”.
Tradicionalna medijska površnost i “vaganje”
Kad na stranu stavimo one kojima Ružić instantno ne valja naprosto jer je iz HDZ-a, riječkog ravnatelja i kardiologa, profesora Medicine dočekala je “na ministarskim vratima” i tradicionalna medijska površnost.
Tako da ovaj tekst pišem jer je čovjek praktički do jučer bio ravnatelj jedne od najvećih bolnica u zemlji i smatram kako mu sigurno glavna referenca za naslov nije broj kilograma nekoć i danas. Baš kao ni naše uobičajene “senzacije” – imovinske kartice. Problem je ako ima ušteđevinu, sad je problem što eto nema baš nešto jer – gdje troši, pitanje je koje se postavlja. Što bi se reklo, pukli i ostali živi.
Uglavnom, u moru budalaština što sad izlaze, neka ovaj tekst donekle približi dosadašnji rad novog hrvatskog ministra.
