Nakon liječenja moždanog udara, s oduzetom lijevom stranom tijela, 60godišnjak je otpušten iz bolnice. Doma ga nema tko dočekati. Terapija, odlazak liječniku, pelene, osnovna higijena, hrana… Kad je izašao iz bolnice ušao je u stvarnost koja je, kako prema ovom čovjeku, tako i prema mnogima okrutna. No i sve češća jer naše stanovništvo je staro. Kućanstva mijenjaju onaj nekadašnji oblik gdje više generacija živi pod istim krovom. Stotine tisuća ljudi su iselile, a samačka i staračka kućanstva ostala u praznom prostoru. Ovakvo iskustvo i ovako opisana situacija pacijenta čini – kompleksnim pacijentom. Ne, to nije naš proizvoljan naziv nego službeni termin koji prepoznaje i Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
Pomoći da bi primili pomoć
– Kompleksni pacijent je pacijent kojem treba pomoć kako bi mogao primiti pomoć. U literaturi se navodi kako je takvih pacijenata između 6 i 20 posto te predstavljaju jedan od najbrže rastućih izazova za zdravstvene sustave. Starenje stanovništva, promjena strukture obitelji, ograničeni resursi za skrb te organizacijske prepreke u zdravstvu uzrokuju dramatične probleme za pacijente, obitelji i zdravstvene radnike. Adekvatna skrb za kompleksne pacijente nije moguća bez kontinuirane i aktivne suradnje različitih profesija i organizacija iz zdravstva, socijalne skrbi i civilnog društva. Poseban je naglasak na neformalnu skrb i neformalne pružatelje skrbi. Njima profesionalne organizacije trebaju pružiti pravovremene i adekvatne informacije i pomoć – objašnjava dr. Jelena Šakić Radetić.
U svakodnevnom radu u ordinaciji obiteljske medicine ova doktorica svjedoči izostanku koordinacije u skrbi o ovakvim pacijentima. Skrb je fragmentirana, bolesnik nije ili je vrlo malo uključen u raspravu i donošenje odluka o intervencijama koje se odnose na rješavanje njegovog zdravstvenog stanja – nema osobi orijentirane skrbi. Opisuje kako bolesnici, ali i zdravstveni profesionalci pokušaje uspostave cjelovite i smislene skrbi doživljavaju kao veliko opterećenje i izvor frustracije. Često su u situaciji da se „bore“ između mogućnosti upotrebe dostupnih resursa i orijentiranosti na bolesnikove potrebe.
Centri pri domovima zdravlja
Kao rješenje nameće se implementacija centara za koordinaciju kompleksnih pacijenata pri domovima zdravlja. Upravo na ovu temu dr. Šakić Radetić u suradnji s PUB HUB timom Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizira radionicu kako bi upoznala struku o ovom problemu. Uvjet za dobru i smislenu koordinaciju skrbi je to da svi dionici sustava znaju prepoznati kompleksnog pacijenta.
