Neki dan ministar zdravstva poslao je dopis bolničkim ravnateljima da podsjete svoje zaposlenike na kvalitetnu komunikaciju i ljubaznost u radu s pacijentima. Na prvu reklo bi se dobra vijest. Na drugu, a „ljubavi na drugu” su navodno one zrelije i racionalnije, vijest koja je podignula niz upitnika. Nije stavila točku kao što dopis traži, naprotiv. Ne dvojimo o dobroj namjeri, ali dopis je to naoko beznačajan iako je riječ o svemu samo ne o beznačajnoj temi. No temi koja ne trpi dopise ni jednokratne upute.
Zanimljivo bi bilo čuti i vidjeti kako će ijedan bolnički ravnatelj prenijeti ovu zamolbu svojim zaposlenicima. Ono što se pak ovako neslužbeno čuje jest da su se mnogi uzjogunili jer se osjećaju prozvanima. Da se, a tako to biva u uopćenim dopisima, oni koji ginu, rade i pri tome ljudski komuniciraju s pacijentima, sada osjećaju da su „džaba krečili”. Općenito tako ispadne u svim tim, kako ih osobno nazivam, „dragi svi” dopisima. S „dragi svi” započinju korporativne mudrolije koje su u pravilu ponizile one na koje se nisu odnosile, a na „ladanju” ostavile one radi kojih su upućene.
A primarna?
Onda je logična pretpostavka da su se oni koje ovakav dopis ide negdje samo nasmijali. Još je jedan upitnik – s kakvom komunikacijom i stavom pacijenti dolaze u iste te bolnice. Jesu svi strpljivi, razumni i pristojni? Zašto je dopis zaobišao primarnu zdravstvenu zaštitu? Ne treba pristojan biti samo onaj doktor u bolnici. Na objavu vijesti o ovom dopisu komentari naših čitatelja najbolji su sud što je donio. Ali ostaje još jedan upitnik – čime će u konačnici rezultirati? Treba li nas, neovisno o tome jesmo li liječnici, novinari, dimnjačari, poreznici štogod radimo za svoj kruh, doista educirati da budemo – pristojni? Nije li i to sumrak ljudskosti? Biti bahat prema čovjeku štoviše bolesnom čovjeku osobni je izbor, nekad kulminacija tko zna kakvih životnih okolnosti u tom trenutku. Ono što uvijek svi imamo na tanjuru tada jest – isprika. I u najbanalnijim trenucima svakodnevice svima bi život bio lakši da pristojno i kvalitetno komuniciramo, a u bolesti je to poput lijeka.
