“Na bolničkom šalteru me čekala omotnica s nalazom mamografije. Otvorila sam je i pročitala dijagnozu: zloćudni tumor dojke. Zanijemila sam od šoka. Čitala dva, tri puta. U isti tren me obuzela tuga, ali i odlučnost da se borim. I evo me, danas sam tu. Zloćudna bolest je iza mene. Zdrava sam i želim uživati u životu svaki dan.”
Ovako iskreno, hrabro i poticajno prepričava Katica Bajrić iz Splita jedan od najtežih životnih trenutaka. Katica je jedna od mnogih žena koje su se morale suočiti s najtežom bolešću.
Bolešću koja na sam spomen izaziva one teške emocije: nelagodu, zabrinutost, strah. Ali i brigu za svoju obitelj.
– Bilo je to u ljeto 2021.godine. Vjerujte mi kad se sad sjetim svega, najteže mi je bilo taj strašan nalaz podijeliti s obitelji, suprugom, djecom. No njihova snaga, vjera bila mi je najveći poticaj. Odlučili smo se zajedno suočiti s bolešću. Išli smo korak po korak, odustajanje nije bila opcija, prisjeća se Katica.
Toplina i od obiteljske liječnice: “Katica, mi smo sada tim…”
Uz obitelj, mnogo joj je pomogla njezina liječnica opće prakse.
– Moja dr. Merica Vukasović rekla mi je “Mi smo sad tim, što god ti treba, tu sam”. I doista je tako bilo, ona je uz mene i zahvalna sam joj dok sam živa, govori Katica.
Razumijevanje i podrška u bolnici
I cijeli Odjel onkologije splitske bolnice je, kaže, brz i učinkovit. Posebno navodi dr. Ivanu Sedlar i dr. Antu Strikića, ali i čitavom osoblju bolnice.
– Dr. Sedlar je okupila tim, naručila me kod kirurga u nekoliko dana, sestre uvijek s osmijehom i pogledom u kojem se vidi razumijevanje i podrška. Dr. Strikić stručan i osoba koja sluša i savjetuje.
Nakon pozitivnog nalaza mamografije slijedila je biopsija. Nalaz je na žalost bio pozitivan i jedini put liječenja bio je – operacija dojke.
– Bila sam spremna na sve, znala sam što me čeka. No u bolnici je sve lakše kad vidite da niste sami, toliko je oboljelih, mladih žena i sve imamo isti cilj – biti zdrave, priča Katica.
Na Odjelu kirurgije KBC Split snagu su joj davale pacijentice i medicinsko osoblje.
– Bilo je to teško vrijeme covida. Svi smo bili pod posebnim mjerama, a u bolnici je to bilo još teže; svi s maskama, bez posjeta…, prisjeća se Katica.
Takvo teško stanje olakšavali su im medicinske sestre i liječnici.
– Došao je red i na zahvat kod dr. Ive Tripkovića. Nemam riječi kojima bih opisala koliko je profesionalnosti, ljudskosti i jednostavnosti u tom čovjeku. Zbog takvih ljudi poput njega i ovakve najteže bolesti se ne čine toliko teške, iskreno će Katica.
Trenuci sumnje prolazili su brzo
Uslijedio je povratak kući i oporavak, a želja za ozdravljenjem s početka priče bila je jača od svega.
– Znalo je biti teških trenutaka. Kad čovjek ostane sam sa sobom i pita se: “Zašto ja? Hoću li ozdraviti, kakav će biti slijedeći nalaz?” Na sreću takvi trenuci brzo prođu, odnekud se nađe snaga, volja i optimizam, inspirativna je Katica.
Osmijeh od najmlađih i bakina radost
S mojom dječicom u vrtiću sve zaboravim. S njima se smijem, učimo, pjevamo, veselimo se.
Bolest je zaustavljena, tumor je nestao. Prisjeća se olakšavajuće rečenice dr. Strikića: “Ti si sad zdrava, sad samo treba raditi na tome da tako i ostane.”
– On vjeruje da je moj in cito karcinom otišao zauvijek, i ja vjerujem u to, odlučno će Katica.
Nekoliko mjeseci nakon zahvata morala je i na limfnu drenažu kako bi zaustavili limfedem. Sada je, kaže, na hormonskoj terapiji i pokušava živjeti život prije dijagnoze. Ima sreću, ističe Katica, što osim u kući ima i razumijevanje na poslu.
Njezine kolegice i ravnateljica Dječjeg vrtića “Sunce moje malo” su joj podrška, a osmijeh joj vraćaju oni najmlađi.
– S mojom dječicom u vrtiću sve zaboravim. S njima se smijem, učimo, pjevamo, veselimo se, ozareno će Katica.
Tu zastane jer joj zatitra osmijeh i zacakle se oči, a za to ima itekako veliki razlog.
– Moja unučica Paula ima šest mjeseci. Ona je bakina radost, bakin razlog za osmijeh, za život. I zbog nje ne odustajem jer toliko toga lijepoga nas čeka, kaže Katica.
Pomoć udruge, uključivanje u inicijativu
Vrijeme oporavka lakše je prolazila uz pomoć Udruge Caspera. Kada dobijete dijagnozu, opisuje, članovi udruga pacijenata postanu poput druge obitelji.
Na njihovim je radionicama učila o karcinomu dojke, ali i o tome kako živjeti nakon ozdravljenja. Zajedno su putovale, vježbale. Savjetima joj je puno pomogla Sonja Grlanović Grgat, naglašava, od nje je u svako doba mogla doznati što je zanima.
Uključila se i u splitsku Inicijativu “Život s limfedemom”, želeći i na taj način apelirati na teške uvjete liječenja, nedostatka limfne drenaže za oboljele od limfedema.
Na kraju ima poruku za sve: “Sami moramo brinuti o svom zdravlju, redovito ići na preglede, kontrole. Ako se bolest i pojavi, hrabro joj stanite na put i recite — ja sam jača od tebe.”
Njezin optimizam i osmijeh neka bude poticaj svima jer, kako kaže, odustajanje nikad nije bila njezina opcija.
