Prije samo 13 godina Hrvatska nije imala pravilnike o hitnoj medicini, definiranu strukturu OHBP-ova ni standardiziranu trijažu i opremu za pružanje hitne medicinske pomoći. Kao ni specijalizacije iz hitne medicine, naglasila je prim. mr. Maja Grba-Bujević, ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu na 1. Simpoziju hitne medicine u Osijeku.
– Istina je da prije 13 godina ničega od onoga što danas podrazumijevamo u hitnoj medicini nije bilo. Odličan primjer u Slavoniji je Vukovarsko – srijemska županija koja je 2011. imala izvanbolničku hitnu pomoć na tri lokacije. U njima su bila samo četiri tima i četiri vozila s tri liječnika od potrebnih 15 i potpuno bez svoje infrastrukture. Danas ta hitna pomoć ima ispostave na šest lokacija u županiji sa sedam timova, 16 vozila, 22 od 25 doktora, jednog specijalista hitne medicine i jednog specijalizanta te dvije potpuno nove zgrade i edukacijski centar. Da bismo sve to danas imali bilo je neophodno napraviti jako puno pravilnika, odrediti kako ta hitna medicina mora izgledati, ali i stvoriti uopće specijalizaciju iz hitne medicine, naglašava prim. Grba Bujević.
Standardizirana trijaža
Danas, 13 godina od početka reorganizacije u hitnoj službi, izvanbolničkoj i bolničkoj, radi više od 4.000 djelatnika. Godišnje se na razini države obavi 1,5 milijuna intervencija, a dnevno spasi oko 100 života. Broj bolničkih hitnih prijama se od prije nekoliko dana popeo na njih 25 nakon što se posljednji OHBP otvorio u Varaždinu.
– Pacijenti su danas puno kvalitetnije zbrinuti jer je standardizirana i trijaža hitnih pacijenta. Danas to zvuči nevjerojatno, ali ranije su pacijenti na red za pregled dolazili po redu dolaženja, a ne po hitnosti. OHBP KBC-a Zagreb primjer je vrhunske hitne medicine. I kada kažu da danas nitko ne želi specijalizirati hitnu medicinu, to treba usporediti s pedijatrijom ili infektologijom za koje je interes znatno manji. Ono što je i dalje najveći problem su omjeri hitnih i nehitnih pacijenata, naglašava ravnateljica HZHM-a.
Na razini države u izvanjske ambulante hitne tijekom godine uđe pola milijuna nehitnih pacijenata dok ih u OHBP-ove uđe oko 330.000 tisuća.
– U izvanbolničkoj hitnoj 34 posto pacijenta uistinu je bilo za izvanbolničku hitnu, ali nehitnih pacijenata na koncu je 66 posto. Što se tiče u OHBP-u na nivou države 45 posto je hitnih pacijenata dok je nehitnih 55 posto. To je sveopći problem dolazaka nehitnih pacijenta i odraz je niza razloga. Radi se gomila pretraga koje je pitanje jesu li neophodne. Mi se moramo prestatii bavit “alibi medicinom”. Ono što je sigurno je da danas imamo mrežu na koju smo ponosni, koju smo strukturirali i standardizirali, dali joj alate. Sada trebamo gledati njezin rast i razvoj ka najboljoj medicinskoj usluzi, poručuje prim. Grba Bujević.
