-Tumori kompletnog urološkog trakta su vrlo česti u Hrvatskoj. Rak prostate je najčešći rak u muškaraca, a primjerice rak mokraćnog mjehura o kojem se ne govori toliko, na četvrtom je mjestu kod muškaraca. Godišnje imamo oko pet tisuća novih slučajeva uroloških rakova i negdje oko 1650 smrti po zadnjim podacima. Gledamo li po pojedinim tumorima onda možemo reći da imamo oko 3000 novih slučajeva raka prostate godišnje i ova brojka stalno raste- iznio je doc. Šekerija.
Ovaj rak je od 2016. postao najčešći rak u muškaraca, što je dugo bio rak pluća. Za rak pluća je to očekivano i mi jasno vidimo da incidencija ovog raka pada jer pada broj pušača kod muškaraca u zadnjih 20 godina. Tako i incidencija ove vrste karcinoma kod muškaraca pada za oko jedan posto godišnje. S druge strane incidencija raka pluća kod žena raste za 2, 5 posto godišnje jer su žene počele više pušiti. No, vratimo se na urološke karcinome.
Uz rak prostate imamo i preko 900 slučajeva raka bubrega godišnje i 1000 slučajeva raka mjehura, što je 5000 novih uroloških karcinoma godišnje, naglašava doc. Šekerija.
Definiranje onkološke mreže
Voditelj registra za rak pri HZJZ-u naglašava i kako kada gledamo statistiku na razini Europe možemo reći da imamo visoku incidenciju za većinu sjela uroloških karcinoma, ali ni u jednoj nismo pri vrhu.
– I kada je u pitanju smrtnost od uroloških karcinoma stojimo lošije od prosjeka, ali kada usporedimo s podacima za rak debelog crijeva i pluća nije tako alarmantno. Ipak ima puno prostora za napredovanje da bismo došli tamo gdje su razvijene zemlje. Na razini Europe donešen je ambiciozni plan borbe protiv raka. Hrvatska je u prosincu 2020. usvojila Nacionalni strateški okvir koji predviđa definiranje nacionalne onkološke mreže i nacionalne onkološke baze podataka kako bi se znalo gdje se što liječi i s kojim sredstvima te kako bi svi građani Hrvatske imali pristup jednakoj kvaliteti zdravstvene skrbi. Smatram kako je upravo to ključ.
Znači nije cilj da u Hrvatskoj imamo jedan centar izvrsnosti samo za jedan dio stanovnika već da u bilo kojem dijelu Hrvatske imamo pristup jednakoj kvaliteti onkološke skrbi.
Tako se trebaju napraviti postupnici gdje se i kada ide kod kojeg karcinoma, tko u kojim trenucima treba koju vrstu terapije i da to sve bude usuglašeno na nacionalnoj razini. Možete imati u jednom centru najbolje rezultate na svijetu, ali ako uz njega još imate tri centra koji imaju ispodprosječne rezultate onda nećemo biti najbolji. Ključ je u ujednačenoj skrbi za sve naše pacijente u cijeloj državi, poručuje doc. Šekerija.
