Epidemija meningokokne bolesti u Engleskoj pretvorila se u jedan od najozbiljnijih javnozdravstvenih incidenata u Ujedinjenom Kraljevstvu posljednjih desetljeća. Žarište epidemije locirano je u području Canterburyja, u grofoviji Kent, gdje je bolest najviše pogodila studentsku populaciju. Dvoje mladih ljudi je preminulo. Ključni trenutak u širenju zaraze bio je, smatraju epidemolozi, okupljanje u noćnom klubu u Canterburyju koji je identificiran kao“superširiteljski događaj”.
Britanska Agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA) pokrenula je masovno testiranje, praćenje kontakata i preventivnu distribuciju antibiotika i cjepiva.
Epidemiolog prim.dr. sc. Miroslav Venus kaže kako su britanske vlasti opravdano ovaj događaj shvatile kao hitnu medicinsku situaciju.
– Uzročnik bolesti je bakterija Neisseria meningitidis (meningokok) čiji je ključni čimbenik virulencije polisaharidna kapsula prema kojoj je klasificirana u 13 seroloških skupina od kojih osam ( A, B, C, W-135, X, Y, Z i L) uzrokuje gotovo sve invazivne infekcije u ljudi. Prema najnovijem izvješću UKHSA-e vrh epidemije je iza njih te se situacija smiruje nakon što su poduzete protuepidemijske mjere.
Ističe kako od meningogokne bolesti može oboljeti svatko. Određene skupine su rizičnije; naročito dojenčad i djeca do pet godina te adolescenti i mladi. Srednja životna dob relativno je „manje rizična“, no viša stopa bolesti primjećuje se i kod starijih od 85, kaže.
Ljudi su jedini prirodni rezervoar meningokoka
– Rizični čimbenici su okruženje i ponašanje članova kućanstva i bliskih kontakata oboljelih, aktivno i pasivno pušenje te život u prenapučenom okruženju. Povećan rizik imaju i ročnici zbog kombinacije dobi i boravka u prenapučenom okruženju poput vojarni kao i studenti te općenito osobe koje dugotrajno borave u prenapučenim, zatvorenim i zadimljenim prostorima kao što su diskoteke i barovi, zbog izloženosti duhanskom dimu i veće mogućnosti ostvarivanja bliskog kontakta, objašnjava.
Ljudi su, dodaje, jedini prirodni rezervoar meningokoka koji se prenosi putem respiratornih kapljica ili izravnim kontaktom s respiratornim izlučevinama asimptomatskog kliconoše ili bolesnika.
Drugim riječima, osoba koja je zaražena može bez ikakvih simptoma širiti bolest drugima.
– Bakterije se vežu za stanice sluznice nazofarinksa i orofarinksa te se razmnožavaju. Ukoliko prodru u krvotok, što je znatno manje od jedan posto, mogu se širiti krvlju i uzrokovati sustavnu bolest. Prelaskom krvno-moždane barijere mogu dovesti do meningitisa. Prema dostupnim podacima, kolonizacija nazofarinksa meningokokom zamijećena je u pet do deset posto populacije. Prevalencija asimptomatskog kliconoštva raste od djetinjstva do adolescentne dobi s pet na 24 posto, ističe dr. Venus.
Izolacija oboljelog, antibiotik i cijepljenje
U slučaju epidemiološkog događaja kao što je ovaj u Velikoj Britaniji, brzina reakcije vlasti bila je ključna. Čim se bolest prijavi mora se pristupiti ozbiljnim epidemiološkim mjera.
– U okviru epidemiološke obrade slučajeva bolesti i njihovih kontakata, kako bi se spriječilo širenje, provodi se kapljična izolacija oboljelog 24 sata od početka primjene antibiotika i epidemiološko anketiranje oboljelog i/ili članova obitelji i bliskih kontakata. Svrha ovih postupaka je sprječavanje nastanka sekundarnih slučajeva bolesti i smanjivanje kliconoštva primjenom spomenute kemoprofilakse antibioticima u bliskih kontakata oboljelog. Postoji i mogućnost cijepljenja bliskih kontakata koji imaju povećani rizik od invazivne meningokokne bolesti. Bliski kontakti su članovi zajedničkog kućanstva i osobe koje žive u nekom obliku zajedničkog stanovanja, osobe koje dijele spavaonicu, djeca i osoblje iz iste vrtićke skupine te osobe izravno izložene kapljicama oralnog sekreta oboljelog, kaže dr. Venus.
Inkubacijsko razdoblje ove bolesti, od trenutka zaraze do pojave prvih simptoma, može potrajati i do deset dana. Kod većine oboljelih se jave trećeg ili četvrtog dana.
– Dvije najznačajnije kliničke prezentacije invazivne meningokokne bolesti su meningitis (30–60 posto) i septikemija (20–30 posto). Meningitis i osobito septikemija su ozbiljnog i progresivnog tijeka, a mogu završiti smrtnim ishodom u nekoliko sati. Smrtnost invazivne meningokokne bolesti je 8–15 posto, a 20 posto preboljelih ima trajne posljedice kao što su gubitak sluha, neurološka oštećenja ili invaliditet. Klinička slika meningokoknog meningitisa obuhvaća povišenu temperaturu, glavobolju i zakočenost vrata često u kombinaciji s drugim simptomima kao što su poremećaj mentalnog stanja, mučnina, povraćanje i fotofobija, upozorava.
Zašto nastaje meningokokna sepsa?
Meningokokna sepsa, pojašnjava, nastaje uslijed prodora i multipliciranja bakterija u krvotoku. To rezultira oštećenjem stijenki krvnih žila i posljedičnim krvarenjima u koži i unutarnjim organima. Obilježena je naglim povišenjem tjelesne temperature, zimicom, hladnim rukama i stopalima, jakim bolovima u mišićima, zglobovima, prsištu ili trbuhu, povraćanjem i proljevom te petehijalnim ili purpuričnim osipom na koži. Smrtnost može dosezati i do 40 posto, što je svakako zabrinjavajuće.
Hrvatska i EU srećom nemaju toliki broj slučajeva kao neki drugi dijelovi svijeta. No bolest se povremeno ipak pojavi, najčešće u kasnu zimu i rano proljeće.
– Najviša incidencija bolesti javlja se u tzv. “meningitičkom pojasu” subsaharske Afrike. Meningokokna bolest je hiperendemična za ovu regiju, a periodične epidemije tijekom sušne sezone (prosinac – lipanj) dosežu i do tisuću oboljelih na 100 tisuća stanovnika. Epidemije velikih razmjera javljaju se svakih pet do 12 godina. U Europi se incidencija ove bolesti postupno smanjuje, pa je 1999. bila oko dva na 100.000, a 2007. oko jedan na 100.000 stanovnika, dok je u razdoblju od 2015. do 2018. godine bila 0,6 na 100.000 stanovnika.
U 2018. zabilježena su 3.233 potvrđena slučaja invazivne meningokokne bolesti, uključujući 324 smrtna slučaja u 30 država članica EU/EEA, te su oboljeli iz Francuske, Njemačke, Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva činili 59 posto svih potvrđenih slučajeva. Serogrupa B meningokoka glavni je uzročnik bolesti u Europi, u 2017. i 2018. godini uzrokovala je 51 posto slučajeva, dok je incidencija serogrupa W i Y u porastu, ističe dr. Venus.
Tko se cijepi u Hrvatskoj?
Prema prijavama bolesti, u Hrvatskoj je od 2008. do 2021. godine najveći broj oboljelih bio 2009. godine, kad je oboljela 61 osoba, a najmanji 2021., sa šest oboljeih.
Proteklih desetljeća, kaže naš epidemiolog, postignut je napredak u kontroli meningokokne bolesti zahvaljujući dostupnosti cjepiva i mogućnosti profilaktičkog cijepljenja. Tako je u nekim državama cijepljenje sastavni dio općih programa cijepljenja djece predškolske i školske dobi. Druge, kao i Hrvatska, nude cijepljenje specifičnim rizičnim skupinama. U sklopu nacionalnih programa 18 zemalja EU/EEA provodi cijepljenje protiv meningokokne bolesti serogrupa ACWY ili serogrupe C, a 11 zemalja protiv serogrupe B.
– U Hrvatskoj se cijepljenje provodi u osoba s povećanim rizikom za obolijevanje od meningokokne bolesti. Prema Programu cijepljenja kandidati su osobe nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica, na terapiji inhibitorima komponenti komplementa ekulizumabom ili ravulizumabom, s nedostatkom komponenti komplementa te splenektomirane osobe, navodi dr. Venus, predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva.
