Koliko ste puta čuli, a i sami izrekli ‘godine su samo broj’? Uzrečica itekako ima uporišta. Primjer je Splićanin, Neven Svetec, koji korača prema 88. rođendanu, a kad ga sretnete čini vam se da je pred vama vitalni umirovljenik od nepunih 70. Otkud crpi vitalnost, što savjetuje nama mlađima? Pročitajte njegovu priču.
– Rođen sam sada već davne 1936. godine. U svibnju ću napuniti 88 godina. A kako se osjećam? Kao da je to bitno. Nemam kad misliti o godinama. Živim aktivno i nikada mi nije dosadno – priča u dahu.
Njegov dan započinje u cik zore, oko 5 sati. Obavezni jutarnji ritual, uz tursku kavu, je – glazba. No, nije riječ o bilo kakvoj glazbi već o mandolini koju sam svira.
Jutro uz mandolinu
– Ujutro mi je najdraže zasvirati na mojoj mandolini. Imam oko 150 pjesama. To mi je hobi, radost i strast i na taj način se pripremam za dan. Nakon mandoline dolaze sve druge obveze. Kako živi sam, Neven se sam brine o kućanstvu. Samački život zatekao ga je prije 13 godina kada je ostao bez supruge. Tada mu je uz veliku tugu, trebala velika snaga da prebrodi gubitak.
– Život mi se promijenio odlaskom supruge i tada je trebalo ispuniti puno slobodnog vremena ako čovjek želi zadržati zdrav razum – prisjeća se.
Krenuo je sa šetnjama, mnogo je čitao no volja za hodanjem ga je sve više izvlačila iz kuće, u prirodu.
U to vrijeme došao je na ideju da bi mogao početi vježbati i krenuo je, na radost trenerice Ane Rogulj, kod koje je već više od 10 godina i s pravom nosi titulu – najvitalnijeg i najstarijeg vježbača!
– Treniram svaki drugi dan i gimnastika čini dobro mom tijelu i umu. U dvorani se potpuno opustim i nakon treninga sam pun energije – priča šjor Neven nakon odrađenog treninga.
Poznanstvo s trenericom Anom donijelo mu je i volontiranje na Splitskom maratonu, te na utrci Marjanska skalinada kojom se trči uz stepenice od grada do vrha Telegrin na Marjanu.
Uvijek u sportu
– Gušt mi je pomagati na Skalinadi, a nekad sam i ja znao potrčati uz skaline. Sad više ne mogu, ali popeti se još uvijek mogu – zadovoljno će.
Za dobru kondiciju zaslužni su geni, stil života, ali i iskustvo s planinarskih staza jer upravo je on sa skupinom zaljubljenika 60-tih godina prošlog stoljeća utemeljio Školu planinarskih vodiča.
Jedno vrijeme je trenerirao i karate, veslao. Oduvijek je u sportskom điru. Vitalni Splićanin britkog uma i vedrog lica otkrio nam je još par tajni zdravoga života.
– Ne pijem nikave tablete i ne idem kod doktora! Svaka njima čast, ali ja vam imam jednu veliku knjigu, savjetnika za zdravlje i ako mi je nešto, tu pročitam. Još uvijek plivam, na Zvončacu. Čim zbog vrućine završe treninzi u dvorani, idem na more. E, nekada sam vam ja preplivao lastovska i mljetska jezera. E, kad je to bilo – prisjeća se.
Kad god pričamo s vitalnim ljudima koji u zlatnim godinama isijavaju životnom energijom, pitamo ih za savjet.
– A čujte, teško je nekome nešto savjetovati dok on sam ne dođe do toga rješenja, o prestanku pušenja, alkohola, o potrebi kretanja. Danas su svi na tim mobitelima. Umjesto toga ajte u prirodu, gledajte zelenilo, a ne mobitele. Bit ćete zdraviji i poletniji – kaže nam.
I poslušali smo ga. Nakon posla zatvaramo laptop, otvaramo oči, duboko dišemo i uživamo u životu jer godine su doista samo broj. Junak ove naše priče to i potvrđuje.
