Među brojnim pacijentima koji dolaze na Kliniku za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Osijek, nerijetko su osobe koje boluju od hidrocefalusa. Sam prijevod te riječi (vodena glava, nap.a.) ukazuje na nešto gotovo nepoznato. Zahvaljujući dostupnim tehnologijama i kvalificiranim liječnicima na Klinici, hidrocefalus se uspješno liječi.
Simptomi i liječenje
Dok je kod djece prvi znak povećan obim glave i što se može vidjeti golim okom, kod starijih se dijagnoza uspostavlja na drukčiji način. Dr.med. Irina Bagić, spec. neurokirurgije s navedene Klinike, pojašnjava kako je kod osoba starije dobi moguće postaviti dijagnozu i tzv. normotenzivnoga hidrocefalusa. On se klinički manifestira promjenom mentalnog statusa, poteškoćom pri hodu pa i urinarnom inkotinencijom. Inicijalnim CT-om mozga, a potom i testom drenaže likvora i mini-mental testom moguće je utvrditi je li riječ o toj dijagnozi.
– Hidrocefalus je kongenitalno ili stečeno stanje u kojem dolazi do abnormalnog nakupljanja cerebrospinalne tekućine odnosno likvora, unutar sustava mozgovnih komora. To uzrokuje njihovo proširenje te kliničke simptome kod bolesnika. U slučaju blokade na bilo kojem mjestu cirkulacije likvora, bilo da je riječ o tumoru, anomaliji, krvnom ugrušku i sl., dolazi do povišenog intrakranijskog tlaka zbog neprestane produkcije likvora, pojašnjava dr. Bagić.
Adekvatna drenaža
Liječenje se, kaže nadalje, provodi raznim oblicima drenaža, najčešće tzv. ventrikuloperitonealnom drenažom. Iako liječnici nikada ne mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da za godinu, dvije ili više pacijent više neće imati problema, svakako pomoću adekvatnih drenaža može se pomoći. I osoba može bez problema funkcionirati u gotovo svim područjima života.
– Riječ je o kompleksnom području koje zahtjeva određivanje uzroka bolesti kako bi se provelo adekvatno liječenje. Moram naglasiti da postoji i velika stigma oko hidrocefalusa, unatoč tome što, iskustveno ću reći, brojna djeca imaju ugrađen Pudenzov sistem i redovito se kontroliraju, idu u školu, završavaju fakultete i žive bez neurološkog deficita. Hidrocefalus ne mora biti nužno nešto strašno i loše kako se roditeljima čini na prvu. Vrlo je važna odlična suradnja između medicinskog osoblja odnosno liječnika koji je odgovoran za dijete i roditelja. U slučaju hidrocefalusa vi nemate jednoga pacijenta već dobivate cijelu obitelj s kojom ste povezani godinama, zaključuje naša sugovornica.
I naglašava važnost redovitih kontrola. Na upit ima li recidiva, dr. Bagić ističe da se operativni zahvati mogu ponavljati kod male djece kojoj je, kako rastu, nužna zamjena drenaže zbog duljine. Zanimljivo je da su ograničenja zbog ove bolesti, kakva su bila desetljećima prije, sad puno manja. No, obvezno je praćenje stanja pacijenta. Dodajmo i to da se u KBC-u Osijek izvode svi postupci liječenja hidrocefalusa.
Moje osobno iskustvo
Kao autorica teksta to mogu potvrditi i sama jer sam osobno prošla 13 operativnih zahvata hidrocefalusa. Tri puta u KBC-u Zagreb, a ostalih deset u KBC-u Sestre Milosrdnice. Uzrok je bio preboljeni meningitis. Kao djetetu od samo šest mjeseci ugrađen mi je najprije jedan, a deset godina kasnije i drugi Pudenzov sistem. Od rođenja 1975. pa sve do 1999. godine mijenjane su mi drenaže. Što zbog gustoće likvora, što zbog raznih vanjskih utjecaja poput boravka na suncu što je uzrokovalo širenje drenaže, zbog rasta pa sve do stresa na koji nisam mogla utjecati i sl. Svaki od 13 operativnih zahvata prošao je bez posljedica iako sam u pubertetu katkad u dva mjeseca prošla i četiri operacije otvaranja glave zbog izmjene drenaže.
Kako hidrocefalus imam otkako znam za sebe, tako sam se dobro naučila nositi i živjeti s tim. Uz određena ograničenja kojih se držim i danas na pragu 50te. Nikad se nisam bavila sportom, na sunce izašla bez šešira ni na zimu bez kape, dobro mi je poznato da nije preporučljiv udarac u glavu, da DI-TE-PER cjepivo ne smijem primiti do kraja života. Kontoliram se kod liječnika. Ali i samostalno pritiskanjem dvije pumpice. I mogu reći da živim život punim plućima!
Zahvaljujući predanom osoblju u KBC-u Sestre Milosrdnice, na čelu s, danas umirovljenim prof.prim.dr.sc. Andrejem Koglerom, uspjela sam na vrijeme završiti školovanje, raditi posao koji želim, postati majkom, ali i postati svjesna da hidrocefalus nije bauk i da ima puno težih bolesti. Stoga svim roditeljima djece koja se susreću ili će se susresti s ovom bolešću tek mogu poručiti neka ne strahuju. Neka ne oklijevaju obratiti se liječniku koji će im, mogu to iskustveno reći, biti poput člana obitelji cijeli život.
