Tko o čemu, mi o putnom nalogu. No, kako i naš moto kaže “Slušamo struku, dajemo glas pacijentima”, a ovo je priča u kojoj pacijenti itekako imaju (i trebaju) glas koji se čuje. E sad, tko ga čuje i što mi čitateljima možemo konačno reći kamo idu po naknadu troška prijevoza kad putuju radi pretraga? Moramo otići malo unazad jer ovo je treći nastavak u kojemu čitateljima, ali i svim pacijentima ne možemo opet dati jasan odgovor.
Izmjenama nadležnog Pravilnika, podsjetimo, Ministarstvo je poduzelo da pacijent i dalje po tiskanicu ide kod svojeg doktora, ali da sve ostalo radi HZZO. Poanta je bila osloboditi piskaranja i računanja kilometara medicinske radnike. Ujedno je to i reformska, a i logična mjera. No, u primjeni je nastao cirkus budući dalje postupak nije jasan, prvenstveno nije jasan za pacijente. Radi kojih i postoji uopće ovo pravo nadoknade troška prijevoza. Ne koristi to pravo nitko iz dosade, budimo realni. Sigurno nijedan pacijent ne hoda nosati i te papire da mu nije realna potreba ta nadoknada novca.
Što potom slijedi? U nekim ispostavama HZZO čak obavještava jučer doktore kako sve ostaje po starom i da im ne šalju pacijente radi putnih naloga. Na to, u međuvremenu, reagira i KOHOM, udruga obiteljskih doktora. Ministarstvo zdravstva potom i službeno traži od HZZO-a da bez odgode propišu jasnu proceduru.
Što to znači za pacijente, kamo idu dok HZZO ne napravi navedeno? Ostaje nam svima pričekati.
