Dr.sc. Ankica Džono Boban iz Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije nedavno je doktorirala na temi o uzrocima smrti u Dubrovniku od sredine 19og do 20-ih godina 20. stoljeća. Kako ističe, medicina se u tom razdoblju intenzivno razvijala.
-Poznato nam je da su vladale zarazne bolesti, ali su postojale razlike ovisno o mjestu boravka unutar samog Dubrovnika. Glavni izvor podataka za ovu su disertaciju bile matične knjige umrlih rimokatoličkih župa Grad, Pile i Ploče te Gruž. U povijesnoj jezgri Dubrovnika, gdje je bila gušća naseljenost, među zaraznim bolestima dominirala tuberkuloza koja se širi kapljičnim putem. Ona je bila zastupljenija u zbijenijim i skučenijim prostorima gdje je bilo i manje provjetravanja, grijala se jedna prostorija i najveći dio dana stanovnici su boravili u tom skučenom prostoru.
Neznanje o higijeni
To je i najzastupljenija u 19. stoljeću od zaraznih bolesti u Dubrovniku, a potom crijevne zarazne bolesti s postotkom od 20-30 %.
-Crijevne zarazne bolesti bile su zastupljenije u župi Gruž koja nije imala vodovodnu mrežu ni kanalizaciju. Vodovod je došao nešto kasnije i ljudi su se snabdjevali s nekoliko javnih fontana, a ostalo su bili privatni bunari. Malo se znalo i o higijeni. Iako znamo dosta o higijeni iz vremena Dubrovačke republike, ipak je ovaj dio koji se odnosi na crijevne zarazne bolesti i feko-oralni put ili tzv. bolesti prljavih ruku došao do izražaja u tom području gdje je stanovništvo bilo nižeg životnog standarda.
Smrtnost dojenčadi
S druge strane, ako gledamo crijevne zarazne bolesti po dobi, svaka treća osoba koja je od njih umrla bila je dojenačke dobi.
-Dojenčad je bila posebno vulnerabilna. To je posebno dolazilo do izražaja tijekom ljetnih mjeseci. Kao što danas imamo velike vrućine i onda su bila razdoblja s nedovoljno kiše pa je tijekom kolovoza i bilo najviše umrlih. Međutim, posebno na prijelazu stoljeća kao uzrok smrti sve se češće spominju nezarazne bolesti.
-Govori se da bolesti cirkulacijskog sustava i novotvorina nije bilo. To baš i nije točno. U tom razdoblju jest bio bum u medicini što se tiče otkrića uzročnika zaraznih bolesti i saznanja da se mogu prenijeti i na koji način, kao i prvih spoznaja da se mogu spriječiti. Brojne su novosti bile i na području drugih bolesti koji su se tek počele upisivati kao uzroci smrti. U to spadaju bolesti cirkulacijskog sustava odnosno kardiovaskularne bolesti – najčešće moždani udari, ali i plućne embolije, zatim novotvorine, bile maligne ili benigne neoplazme i nasilne smrti – svi imaju značajan porast u upisima smrti stanovništva Dubrovnika.
Epidemiološka tranzicija
Tako na kraju 19. stoljeća zarazne bolesti kao uzroci smrti opadaju, a povećava se broj kroničnih nezaraznih bolesti, posebno nakon 1918. godine.
-To je tzv. smjena – poznata pod nazivom epidemiološka tranzicija kada su zarazne bolesti zamijenjene kroničnim nezaraznim bolestima koje dominiraju danas – govori dr.sc. Džono Boban i zaključuje:
-Danas trebamo poštivati ono što nam je medicina omogućila. Imamo razvijenu dijagnostiku za mnoge bolesti, znamo puteve prijenosa zaraznih bolesti, imamo cjepiva koja ih mogu spriječiti. Trebali bismo poštivati ono što nam je kroz stoljeća otkrila i omogućila i to primjenjivati, a ne potcjenjivati i omalovažavati. Tako možemo osigurati bolje zdravlje cijele populacije.
