Ova godina posebna je za primalje s obzirom na to da organizirano primaljstvo u Hrvatskoj obilježava 70 godina postojanja, kaže Barbara Finderle magistra primaljstva, predsjednica Hrvatske komore primalja. Od 1952. godine primalje u Hrvatskoj djeluju organizirano kroz udrugu koja je osnovana s ciljem da se primalje zajedničkim nastupom izbore za poboljšanje radnih i životnih uvjeta, te da se trajno stručno usavršavaju putem simpozija, tečaja i stručnih skupova. Danas su primalje u Hrvatskoj udružene u Hrvatskoj udruzi za promicanje primaljstva te u Hrvatskoj komori primalja koje zajednički djeluju u cilju neovisnog primaljstva, zaštite prava i interesa primalja, promicanju identiteta i dostojanstva struke te razvoju primaljstva kroz unaprjeđenje obrazovanja i zakonodavstva, kaže Finderle.
Hrvatska riječ „primalja“ označava ženu koja „prima“ novorođenče. Primalja provodi primaljsku skrb koja obuhvaća skrb za žene u fiziološkoj trudnoći, porođaju i babinju, te primaljsku skrb novorođenčeta i dojenčeta.
Primalja ima važnu ulogu u edukaciji žena, obitelji i šire, društvene zajednice što uključuje prenatalnu zaštitu, pripremu za roditeljstvo, planiranje obitelji i zdravstvenu njegu djeteta. Primaljska skrb je, svakako, puno šira od rada u rađaonicama, te ona obuhvaća i skrb za žene i djevojke od puberteta do menopauze, pojašnjava Finderle.
Trenutno Komora broji 2546 članova/ica primalja, a zaposlene su u zdravstvenom sustavu, bolnicama i domovima zdravlja, a u zadnje vrijeme postoje i privatne primaljske prakse.
Studiji primaljstva u Splitu i Rijeci
U Hrvatskoj postoji srednjoškolsko obrazovanje primalja (primalja-asistentica), obrazovanje primalja više stručne spreme (prvostupnica primaljstva) i primalja visoke stručne spreme (magistra primaljstva).
Primalje-asistentice i prvostupnice primaljstva imaju reguliran stupanj obrazovanja na svojim radilištima, iako ne provode svoje kompetencije u potpunosti. No, magistre primaljstva još nemaju niti reguliran status.
– Tek 2021. godine je diplomirala prva generacija magistri primaljstva na Fakultetu zdravstvenih studija Rijeka i svakako se nadamo da će zdravstveni sustav uvidjeti potrebu za visoko obrazovanim primaljama, ističe Barbara Finderle. Naime, opće poznata činjenica je da u RH već sada postoji kronični nedostatak liječnika, a visokoobrazovane primalje mogu, znaju i žele samostalno preuzeti skrb o ženama u fiziološkoj trudnoći i porođaju te brigu oko babinjača i novorođenčadi.
Ovdje bismo svakako naglasili i to da se primalje nalaze u nezavidnoj poziciji po pitanju obrazovanja, naglašava predsjednica Hrvatske komore primalja, budući da u Zagrebu, u kojem radi trećina primalja Hrvatske, ne postoji studij primaljstva unatoč dugogodišnjem nastojanju Hrvatske komore primalja da se isti otvori. Stoga primalje srednje stručne spreme koje žele steći višu stručnu spremu moraju putovati u Split ili Rijeku (gdje jedino u Hrvatskoj postoje otvoreni studiji primaljstva), a primalje koje žele steći visoku stručnu spremu to mogu samo u Rijeci.
Standard razvijenih zemalja
U razvijenim zemljama primaljskog kadra ima toliko da je odnos primalja i žena organiziran tako da je jedna primalja na jednu ženu, navodi Barbara Finderle, te primalje tako imaju vremena razgovarati sa ženama i ostvariti međusobno povjerenje. U Hrvatskoj smo daleko od takvog standarda.
Hrvatska komora primalja već duže vrijeme nudi rješenje i zagovara samostalnost primaljske skrbi u kojoj bi primalje, kako je to slučaj i u razvijenim zapadnim zemljama, samostalno skrbile za žene u fiziološkoj trudnoći, porođaju i puerperiju, ali i osim toga radili različita savjetovanja i godišnje skrininge, te edukaciju za žene u različitim životnim dobima. Sve navedeno je već zakonski regulirano i primalje imaju znanja i kompetencije za navedeni oblik skrbi, kaže Finderle.
– Međunarodna konfederacija primalja donijela je Povelju o pravima žena i primalja kojom poziva vlade diljem svijeta da priznaju i podržavaju dostupnu i efikasnu primaljsku skrb kao osnovno ljudsko pravo za sve žene, svu djecu i sve primalje te navodi i osnovna ljudska prava žena i primalja koja bi trebalo priznati diljem svijeta. Dakle, Hrvatska komora primalja ne zagovara ništa osim razine i standarda kakvi su u razvijenim zemljama već uspostavljeni i kojima se teži. U mnogim pitanjima Hrvatska teži zapadu i razvijenim europskim zemljama, a Hrvatska komora primalja neće posustati u težnji da se takva praksa ostvari i po pitanju primaljstva i primaljske skrbi za sve žene, zaključuje Barbara Finderle.
