Otkako je čovjeka postoji i problem raka. Nesrećom, rak je povijesno bio neizlječiva, smrtonosna bolest za sve one koji su od nje oboljeli, bogati i siromašni, jači i slabiji, stariji i mlađi, dobijajući tako svoje mjesto u našim refleksnim, podsvjesnim stavovima, a opisujući strah, bol, smrt. Srećom, na krilima općeg napretka znanosti, osobito molekulske biologije, u zadnje vrijeme razumijemo i znamo o raku puno više. A smrt kao ishod dijagnoze raka često više nije slučaj. Danas, izlječenje raka je cilj kod dijagnoze čitavog niza tumora. Dojka, debelo crijevo, bubreg, pluća, da nabrojim neke, te se u najbolje organiziranim društvima u borbi protiv raka može očekivati 75% peto-godišnje preživljenje od svih tumora. Ponavljam, nedavno je to bila 95 – 100% smrtonosna bolest, ovisno o vrsti dijagnosticiranog tumora.
Kolektivno bježanje od problema
Naša povijesna iskustva s rakom, naša kolektivna trauma se na žalost i danas očitava u strahu i bijegu od njega. Demistifikacija raka i destigmatizacija bolesnika s rakom su jedni od preduvjeta uspješne borbe protiv raka. Kolektivno bježeći od problema, zatvarajući oči i misleći da isti neće doći, nepostojanjem strategije i organizirane borbe protiv raka u svim sverama društva, nažalost gubimo dragocjene živote naših najmilijih, nas. Samo ako prihvatimo rak kao dio naših života, kao bolest koja se ne dešava nekon drugom nego nama doći će do korjenite promjene u našem pristupu toj bolesti.
Od hazarderskog vjerovanja da će se ona desiti drugom do prihvaćanja činjenice da će se desiti i nama te ulaganja u znanje o raku, prevenciju raka i ranu detekciju istog. Neznanje i hazarderstvo su glavni razlozi lošeg odaziva na programe rane detekcije raka debelog crijeva, vrata maternice i dojke, prevelikog broja pušača u našem društvu, prevelikog porasta pretilih ili fizički neaktivnih ljudi. To sve dovodi do dijagnoze raka kod 24 000 Hrvata na godišnoj razini.
Svake 22 minute kod jedne osobe u Hrvatskoj se dijagnosticira rak. svakih 38 minuta jedna osoba umre od raka. Zar to nisu dovoljno alarmantni podaci da svi stanemo, razmislimo, prihvatimo tu činjenicu i počnemo mijenjati stvarnost borbe protiv raka.
Vrijeme je da počnemo razmišljati i govoriti o pravim, za život važnim temama. A ne trivijalnim, nametnutim, često glupim i nevažnim temama. Dok bolujemo, patimo i umiremo od raka (umire nas godišnje 14500, više nego umrlih na godišnjoj razini od onih poginulih u domovinskom raku) mi razglabamo i gubimo energiju, pozornost, pažnju o prošlosti, političkim previranjima, sportskim rezultatima. Konzumerizam i materijalizam su nam plitko i jasno draži od realizma i priprema za neminovnu budućnost. Kolektivno rečeno, naša nezrelost i neznanje dovode do bijega od problema raka. Koji onda rezultira njegovom punom izraženošću kroz ponajgore ishode u liječenju raka u Europi.
Da, na žalost, pri dnu smo EU ljestvice kad gledamo ishode liječenja kod većine tumora. Koji su potencijalni razlozi? Vjerojatni razlozi su kasnija dijagnoza (kao direktna posljedica loše provođenih programa rane detekcije raka – neodaziva na iste), dijagnoza lošijih vrsta tumora (raka pluća primjerice kao posljedice postojanja prevelikog broja pušača i neprovođenja programa primarne prevencije i borbe protiv pušenja u svim sverama društva), nedovoljnog ulaganja u sve aspekte borbe protiv raka; edukacija, istraživanje, multidisciplinarnost, liječenje, potorna skrb, resocijalizacija i reintegracija oboljelih u društvo i u konačnici palijativna skrb.
Rak se ne događa nekom drugom
Jedini pravi put izlaska iz ovog začaranog kruga boli i smrti od raka je organizirana, strukturirana, pametna i pravedna, na dokazima temeljena, sveobuhvatna i poštena borba protiv raka – NACIONALNI STRATEŠKI OKVIR PROTIV RAKA (NSOPR). Čak i mala poboljšanja kad je u pitanju ovaj važan javnozdravstveni problem donijet će boljitak velikom broju hrvatskih građana. Na samom početku, najbitniji korak je osigurati da se rak u javnosti ne doživljava kao problem koji se događa nekom drugom. Prihvaćanjem raka kao moguće dijagnoze, svaki građanin postaje otvoren za učenje o preventivnim mjerama. O programima ranog otkrivanja (probiru) kao i utvrđivanju, na razini društva, optimalnih načina liječenja, inicijativa za pružanje podrške oboljelima i njihovim obiteljima, rehabilitaciji, reintegraciji i palijativne skrbi.
Rak je nažalost dio naše svakodnevice, ugrađen u svaku poru našeg društva. Optimalnom i rigoroznom primjenom NSOPR-a možemo i hoćemo značajno umanjiti negativne aspekte raka na nacionalno javno zdravlje. Poboljšati ukupni zdravstveni status i izgraditi sretnije društvo za generacije koje dolaze. Procjena je da kroz 10 godina potpune provedbe NSOPR-a možemo na godišnoj razini spasiti oko 4500 ljudi od smrti od raka.
I spriječiti razvoj ili dijagnozu raka kod njih oko 1000 na godišnjoj razini pri kraju desetogodišnjeg vremena provođenja NSOPR. Moram naglasiti ove procjene ponovno i prikazati njihovu realnost, provodljivost. Primjerice, ukoliko nakon 10 godina potpune provedbe NSOPR uspijemo doći do kvalitete organizacije borbe protiv raka poput one u Danskoj gore navedene brojke su aposlutno moguće.
Kad se zbroji impakt NSOPR u obliku godina spašenog života možemo doći do sjajnog cilja: 110 000 godina. Da, potpunom implementacijom NPPRa možemo dobiti, kolektivno rečeno kroz 10 godina njegovog provođenja, 110 000 života naših ljudi. Imali išta važnije od toga? Postoje li neki drugi programi koji to mogu napraviti danas u Hrvatskoj?
Nacionalni strateški okvir protiv raka je prihvaćan od strane Sabora i Vlade Republike Hrvatske. Na njemu je radilo oko 150 stručnjaka kroz tri godine. Napisan je sukladno smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i prilagođen hrvatskim potrebama i prilikama. Sad je na nama da ga u potpunosti implementiramo, polučimo željene rezultate, promijenimo ishode. I od jedne od najlošijih zemalja EU postanemo jedna od najboljih. „From zero to hero“.
Danas, u suvremenom društvu se uvijek pita koliko će to koštati i imamo li sredstava za to, tko će to platiti? Za desetogošnje provođenje plana predviđa se dodatna potrošnja od oko 1, 5 milijardi kuna. Riječ je o dodatnoj potrošnji na već postojeću potrošnju. U taj iznos su uključeni programi primarne i sekundarne prevencije, dijagnostike, liječenja, skrbi za bolesnika s rakom. Taj iznos može izgledati puno nekom, drugom malo. Dijeleći taj iznos s brojem spašenih godina života dolazimo lako do činjenice da je riječ o vjerojatno najjeftinijem ulaganju u medicini. Kad bi svaki Hrvat izdvojio kunu dnevno kroz godinu dana prikupili bi dovoljno za potpunu implementaciju NSOPR.
Ovdje treba opet naglasiti činjenicu potrebe prihvaćanja istine, moramo sami odvojiti dovoljno sredstava za provođenje NSOPR. Jedan od načina prikupljanja dovoljne količine sredstava za provođenje plana je da se poveća cijena kutije cigareta te da se sva prikupljena sredstva usmjere u NSOPR. Ja to vidim kao najpošteniji vid zdravstvenog osiguranja pušača. Upravo proporcijalno količini popušenih cigareta ulaže se u borbu protiv bolesti koja je uzrokovana tim činom.
Svi zajedno moramo prigrliti Plan
Zanimljivo je da je tijekom zadnjih 20 godina, usprkos očitom povećanju tereta raka, udio izdataka namijenjenih liječenju raka ostao konstantan, kako u Europi tako i u Hrvatskoj (6,9 %). Iako su apsolutni izdaci za onkološke lijekove tijekom tog razdoblja porasli, porasli su i ostali troškovi u drugim disciplinama. Što je dovelo do ujednačenosti ulaganja bez obzira na povećanu incidenciju raka uzrokovanu starenjem stanovništva.
U zaključku, NSOPR je prihvaćan i spreman za implementaciju. Riječ je o našem planu i moramo ga tako gledati i prihvatiti. Svi zajedno ga moramo prigrliti, financirati i implementirati. Ukoliko to napravimo, a nemamo drugog puta, rezultat će biti sjajan, broj spašenih života na godišnoj razini od 4500. S rakom se može puno bolje živjeti nego što živimo danas. Put ka boljem životu s rakom je jedino kroz Nacionalni strateški okvir protiv raka.
