Činilo joj se kao da je pred njom cijeli svijet - imala je samo 30 godina, bila je zdrava, puna energije i planova o vjenčanju, zajedničkom životu sa svojim odabranikom i odgajanju kćeri koju je nosila ispod srca. A onda se taj svijet počeo urušavati kad je u trudnoći dobila dijagnozu raka dojke. Međutim, kako u trudnoći nije mogla napraviti nijednu pretragu osim ultrazvuka, pravi je šok Simona Augustić doživjela nakon poroda. Umjesto da uživa u prvim danima sa svojom bebom, saznala je da ima metastatski rak dojke koji se proširio na jetru, kosti i pluća.
- Nisam ni u najgorim snovima mogla zamisliti da će mi netko nekoliko dana nakon poroda reći da možda imam još samo nekoliko godina života. Imala sam osjećaj kao da živim neku noćnu moru iz koje ću se svaki čas probuditi. A onda su krenule rečenice i prognoze koje vam se zauvijek urežu u sjećanje. Jedna od njih bila je: "Kako reći mladoj mami da vjerojatno neće upisati svoju kćer u vrtić?" To nikada nisam zaboravila. Iskreno, ni danas, deset godina kasnije, te riječi nisu nestale iz moje glave. Takve stvari ostave trag i mislim da ih čovjek nikada do kraja ne preraste – kaže Simona Augustić.
Međutim danas, desetljeće poslije, njezina priča izgleda potpuno drukčije. Pokrenula je liniju lijepog, elegantnog i udobnog donjeg rublja Arya Intim namijenjenog ženama nakon borbe s karcinomom, osnovala je Udrugu Onko Beauty, putuje, planira budućnost i, što joj je najvažnije, gleda kako njezina kći odrasta. I dalje živi s metastatskom dijagnozom, redovito prima terapiju svaka tri tjedna i odlazi na kontrole.
Toliko je toga što ne želim izgubiti
Njezin posljednji PET/CT nalaz potpuno je čist. Jedino na što se ni nakon gotovo deset godina nije uspjela naviknuti jest čekanje kontrola i nalaza. Dani prije PET/CT-a i oni dok čeka rezultate za nju su najteži dio života s metastatskim rakom.
- Taj osjećaj straha i neizvjesnosti može razumjeti samo onaj tko je to prošao. Mnogi misle da s vremenom postane lakše. Kod mene nije tako. Rekla bih čak da je taj strah danas veći nego prije nekoliko godina. Možda zato što danas imam toliko toga što ne želim izgubiti. Toliko uspomena koje sam stvorila, toliko planova, kćer koja odrasta, obitelj, posao, udrugu... Što više život ponovno zavoliš, više se bojiš da bi ti ga bolest mogla ponovno pokušati uzeti. Ali moraš naučiti da između dvije kontrole postoji cijeli život. Stalno planiram putovanja i vikende, kupujem jeftine avionske karte, radujem se godišnjem odmoru, provodim vrijeme s obitelji i prijateljima, radim posao koji volim i veselim se svim onim običnim stvarima koje sam nekada uzimala zdravo za gotovo. To je ono što me drži...
Ipak, ne mogu reći da ja držim bolest pod kontrolom. Ne mogu reći da sam pobijedila rak. I dalje živim s metastatskom dijagnozom i redovito primam terapiju. Ali naučila sam da se može živjeti unatoč dijagnozi. Može se raditi, putovati, smijati se, planirati budućnost i biti sretan. To ne znači da je lako, nego da ne smijemo dopustiti bolesti da uzme baš sve – kaže.
Metastatska dijagnoza ne znači prestati živjeti
Simona se često sjeti sebe prije deset godina. Tada nije bilo Instagrama punog iskustava žena koje godinama žive s metastatskim rakom dojke.Noću, kad bi svi zaspali, ona bi satima pretraživala Internet i čitala blogove žena iz cijelog svijeta tražeći samo jednu stvar. Nadu.
- Sjećam se tog osjećaja kad bih pronašla priču žene s dijagnozom poput moje. Onda bih otvorila njezin profil i vidjela da je nekoliko godina kasnije još uvijek aktivna, živa... Ne mogu vam opisati koliko mi je to značilo. Koliki mi je to bio vjetar u leđa. Upravo je to razlog zašto danas dijelim svoju priču. Ne mogu nikome obećati kako će izgledati njen put jer svaka je bolest drugačija. Iskreno, ne znam ni kako će izgledati moj.
Nadam se da je preda mnom još puno godina u remisiji, puno običnih dana koje danas više ne uzimam zdravo za gotovo. Ali s metastatskim rakom naučiš živjeti s dozom neizvjesnosti.
Ono što mogu reći jest da metastatska dijagnoza ne znači da treba prestati živjeti. Upravo suprotno. Naučila me koliko vrijedi svaki običan dan. Zato danas planiram, radujem se budućnosti i živim punim plućima. Metastatska dijagnoza me naučila cijeniti male trenutke koji su mi nekada bili potpuno normalni – kaže Simona Augustić poručujući oboljelima da ne prestanu živjeti dok se liječe i da ne odgađaju život za "jednog dana" jer on se događa i između terapija, između kontrola i između nalaza.
- Upravo tada nastaju uspomene koje nam nitko ne može oduzeti. Ja sam putovala za vrijeme kemoterapije, udala sam se ćelava usred kemoterapija... baš ništa od planiranog nisam odgodila – dodaje.
Medicina je odigrala najveću ulogu
O prognozama ne voli govoriti jer zna koliko mogu biti zastrašujuće i koliko se čovjek za njih lako uhvati.
- Da mi je tada netko rekao da ću danas ovako živjeti, ne bih mu vjerovala. Sretna sam da mogu normalno i aktivno živjeti, s nadom da će ovakvi rezultati trajati što duže – poručuje.
Simona uvijek ističe kako njezina priča nije priča o čudesnom receptu ili tajnoj formuli.
- Ne postoji jedna stvar zbog koje sam danas ovdje. I ne želim da žene koje možda nemaju isti ishod pomisle da su one nešto pogriješile. Prije svega, imala sam sreću da je moj tumor izvanredno reagirao na terapiju. To je činjenica i to uvijek želim naglasiti. Medicina je odigrala najveću ulogu u mojoj priči i na tome sam neizmjerno zahvalna. Ponekad čak osjećam i određenu krivnju kada govorim o svom iskustvu.
Kroz udrugu i svoju trgovinu upoznala sam puno žena koje su se jednako hrabro liječile, jednako vjerovale, jednako se borile za svoju djecu i svoje obitelji, bile puno pozitivnije od mene, a ipak nisu imale sreću da terapija kod njih djeluje kao kod mene. Zato nikada ne želim stvarati dojam da sam ovdje zato što sam bila jača, pozitivnija ili upornija od njih. Nisam. Jednostavno sam imala sreću da je moja bolest odgovorila na liječenje. Ono što sam ja mogla napraviti bilo je ne odustati od života. Nikada nisam dopustila da moja dijagnoza postane moj identitet – naglašava.
Ipak, ne krije da je bilo dana kada je bila slomljena, uplašena i ljuta, i da ih još ima. Bilo je trenutaka kad je mislila da više ne može. Ali između terapija, kontrola i loših dana trudila se živjeti što normalnije. - Najveći motiv bila mi je moja kći, moj divni suprug i naša mala obitelj. Htjela sam biti uz njih, gledati našu kćer kako odrasta i pružiti joj što normalnije djetinjstvo. Kasnije sam shvatila da kroz svoje iskustvo mogu pomoći i drugim ženama. Tako su nastali Arya Intim i Onko Beauty. Ono što je u početku bila moja najveća životna tragedija, s vremenom je postalo način da nekome drugome olakšam njegov put – ističe Simona.
Dostupna terapija promjenila je tijek bolesti
Ženama koje danas dobiju metastatsku dijagnozu ona bi rekla ono što bi voljela da je njoj netko rekao prije deset godina: nemojte donositi zaključke prvi dan. Nemojte odmah tražiti statistike i uspoređivati se s drugima. Dajte priliku liječenju. Medicina danas može napraviti puno više nego što mislimo i svaka žena piše svoju priču.
Simona naglašava kako medicina napreduje pa danas postoje ciljane terapije i pametni lijekovi koji mnogim ženama omogućuju da s metastatskom bolešću žive godinama i imaju kvalitetan život. Međutim, terapija koja postoji u svijetu i dokazano pomaže ženama oboljelima od raka dojke nije dostupna kod nas.
- Liječenje kemoterapijom i pametnim lijekovima započela sam 2016. Deset godina kasnije još uvijek sam na prvoj liniji liječenja. Zato mogu reći da sam ja imala sreću. Terapija koja mi je bila potrebna bila mi je dostupna i promijenila je tijek moje bolesti. Danas sam u jednoj sasvim drugačijoj situaciji. Zbog toga što sam deset godina u potpunoj remisiji, moja mi je onkologica, prateći najnovije studije čiji se rezultati još uvijek prate, spomenula mogućnost da u jednom trenutku razmislimo o prekidu terapije. Osobno hvala Bogu nisam bila u situaciji da znam da postoji lijek koji bi mi mogao pomoći, a da do njega ne mogu doći. Ali mogu samo zamisliti koliko je to teško.
Koliko je teško znati da negdje postoji terapija koja bi mogla usporiti bolest, produžiti život ili dati novu priliku, a da ti ona nije dostupna zbog toga gdje živiš. Zato bih donositeljima odluka poručila da iza svake odluke o uvođenju nove terapije ne stoje samo brojke i troškovi. Stoje stvarni ljudi. Roditelji male djece. Kćeri, supruge, prijateljice. Ljudi koji žele još malo vremena. Ja sam živi primjer koliko moderna terapija može promijeniti nečiji život. Da 2016. nisam dobila liječenje koje sam dobila, vrlo vjerojatno danas ne bismo vodili ovaj razgovor - rekla je Simona Augustić.
Sadržaj ovog članka namijenjen je isključivo informiranju i edukaciji javnosti. Ne predstavlja zamjenu za savjet, dijagnozu ili liječenje koje pruža liječnik ili drugi zdravstveni radnik. Za sva pitanja vezana uz vaše zdravstveno stanje obratite se svom liječniku.
Veeva ID: HR-10173, pripremljeno kolovoz 2026.
AstraZeneca d.o.o., Ulica Vjekoslava Heinzela 70, 10 000 Zagreb
