Kada govorimo o razlikama u onkološkoj skrbi diljem Europe, važno je prepoznati značajan jaz između zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja. Zapadnoeuropske zemlje već dugo imaju pristup naprednijim tretmanima, dijagnostici i zdravstvenoj infrastrukturi, uglavnom zahvaljujući jačim gospodarstvima i zrelijim zdravstvenim sustavima. U međuvremenu, zemlje istočne Europe, uključujući i Hrvatsku, povijesno su se suočavale s izazovima u pružanju kvalitetne pravedne onkološke skrbi, često zbog ograničenih resursa i odgođenog pristupa najsuvremenijim medicinskim tehnologijama i tretmanima. O nejednakostima u pružanju onkološke zdravstvene skrbi razgovarat će se na regionalnoj konferenciji “Glas onkoloških pacijenata” koja će u Zagrebu 6. i 7. rujna okupiti predstavnike 25 onkološke udruge iz deset zemalja.
Nužan nastavak reforme sustava
– Istraživanje Instituta Karolinska u Švedskoj naglašava veliku razliku u petogodišnjim stopama preživljenja raka diljem Europe. U zemljama s najboljom zdravstvenom infrastrukturom, poput Švedske, petogodišnja stopa preživljenja oboljelih od raka može doseći i do 70 posto. U međuvremenu, u zemljama s manje razvijenim zdravstvenim sustavima, ta stopa može biti 30 do 40 posto. Stoga je nužan nastavak ulaganja i reforme u sustave zdravstvene zaštite diljem istočne Europe, uključujući Hrvatsku, naglašava Miloš Ičević, direktor poslovne jedinice Onkologija u kompaniji AstraZeneca.
Dodaje kako je Hrvatska postigla izniman napredak tijekom proteklog desetljeća u poboljšanju pristupa onkološkoj skrbi. Uključujući napredak u dijagnostici, dostupnost inovativnih lijekova i provedbi Nacionalnog plana za borbu protiv raka.
Pokretanje programa probira na rak pluća i usvajanje preciznih onkoloških rješenja, kaže, dva su ključna koraka koji pokazuju predanost Hrvatske modernizaciji sustava onkološke skrbi.
Govoreći o modernizaciji, tu svakako spada i prevencija, liječenje, ali i integrirana skrb o onkološkim pacijentima i njihovim obiteljima. Upravo je to, prema riječima izvršne direktorice Udruge “Krijesnica” Mirele Stanić-Popović, potrebno staviti u fokus. Potrebno je, kaže, krenuti s izgradnjom sustava koji će biti stvarno usmjeren na pacijenta.
– Postavljeni sustav trebamo implementirati, pratiti i po potrebi mijenjati. Na taj način ćemo izbjeći fragmentarnost i nejednakost. Bit ćemo brzi i učinkoviti. U izgradnji sustava, potrebno je povezati sve razine koje su u njega uključene, vertikalno i horizontalno, te koristiti sve što nam je na raspolaganju kad su u pitanju nove tehnologije i saznanja. Upravo je tu snaga naših udruga koje uvijek kreću od svojih vizija i misija, otvorene su za suradnju i umrežavanje, ali i strateški promišljaju i upravljaju svojim programima. Ono što nas muči jesu nedostatni kapaciteti te činjenica da možemo stići do određene razine, ali bez uređenog sustava ne možemo napraviti iskorak dalje, kaže Stanić-Popović.
Dodaje da nacionalni ni europski dokumenti sami po sebi nisu dovoljni niti su jamstvo za uspješno nošenje s problemom onkoloških pacijenata u Hrvatskoj.
Važnost psihološkog i socijalnog aspekta liječenja
Ništa manje nisu važna ulaganja u zdravstvo, a što se, kaže Ičević, pokazalo tijekom pandemije COVID-a. Problem je i nedostatak radne snage, na čemu također treba raditi, jer raste potražnja za vrsnim onkolozima, medicinskim sestrama i ostalim zdravstvenim radnicima. Potrebno je, kaže nadalje, osnažiti zdravstvenu i digitalnu pismenost znanjem i alatima o vlastitome zdravlju.
Tu je, dakako i svijest javnosti, te edukacija o raku, a što, naglašava Stanić-Popović, značajno utječe na ishode liječenja.
Uz medicinski aspekt, ne smiju se zanemariti psihološki i socijalni aspekti liječenja kao i sinergija između pacijenata, obitelji i sustava kako institucionalnih, tako i izvaninstitucionalnih, kaže Stanić-Popović.
Inače, smanjenje razlike u skrbi bit će vidljive nakon što se osigura da stanovništvo može koristiti sve tehnologije, smatra Ičević, dodajući da će rješavanje problema nedostatka radne snage, poboljšanje zdravstvene i digitalne pismenosti, te osiguravanje zdravstvenog sustava da drži korak s tehnološkim napretkom, biti ključni u uklanjanju jaza u skrbi za rak, kako unutar Hrvatske, tako i između istočne i zapadne Europe.
A taj jaz kod nas se pokazuje i u istraživanju AmCham iz 2022. koje, navodi izv. prof. dr. sc. Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, smješta Hrvatsku na vrh zemalja po smrtnosti od onkoloških oboljenja na 100 tisuća ljudi.
– Očito je kako Hrvatska dijeli s ostalim zemljama CEE zajedničke simptome bolesti sustava javnog zdravlja koji, nažalost, utječe na tu komparativno lošiju poziciju onkoloških bolesnika u Hrvatskoj u odnosu na članice EU i izabranih zemalja EU. Među pobrojanim nedostacima, novija istraživanja izdvajaju oskudnost programa probira i veće stope dijagnoze u kasnoj fazi bolesti, objašnjava Mačkić.
Navedene nedostatke smatra posljedicom manje učinkovitosti strategije kontrole i općenito niže pokrivenosti, kvalitete i učestalosti primarne prevencije.
Pacijenti u CEE zemljama su obično u nepovoljnijem položaju i zbog niže dostupnosti mogućnosti liječenja raka, manjka multidisciplinarnih zdravstvenih timova, relativno lošije infrastrukture i slabije organizacije onkološke skrbi, zaključuje.
Poboljšanja velika, ali trebaju ostati prioritetna
Osim o zdravstvenom stanju, treba otvoreno razgovarati i o drugim, pacijentima važnim temama.
– Često smo u kontaktima s pojedincima koji nam se obraćaju za pomoć, jer iako žele pomoći pacijentu, ne znaju kako to učiniti. Većina njih samih treba podršku kako bi je oni sami mogli dati pacijentu. Stoga je kontinuirano podizanje razine znanja o raku važno jer izravno utječe na smanjenje predrasuda o malignoj bolesti koja se najčešće percipira kao smrtna presuda, a ne kao stanje, kaže Stanić-Popović. Naglašava da je edukacija o svim fazama bolesti važna jer svima pomaže u prilagodbi na novonastale životne prilike i pravovremenom reagiranju, kao i kontinuirana psiho-socijalna podrška.
Važnu ulogu u povećanju javne svijesti, posebice mlađe populacije, imaju platforme društvenih medija. Također, obraćanje ruralnom i urbanom stanovništvu, različitim dobnim skupinama i različitim socioekonomskim pozadinama zahtijeva raznolik i uključiv pristup komunikaciji.
– Prilagođeno slanje poruka koje odgovaraju svakoj skupini ključno je kako bi se osiguralo da su svi svjesni postojanja vitalnih programa probira i da im mogu pristupiti, kaže Ičević. I iako su poboljšanja u spomenutim područjima u Hrvatskoj velika, i dalje trebaju ostati prioritet. Predanost određivanju prioriteta, inovacijama i pristupu istima, kaže, ključna će biti za održavanje i unaprjeđenje pozitivne putanje skrbi za rak u Hrvatskoj.
