Petogodišnje preživljenje od raka dojke kod žena oboljelih od 2012. do 2016., a praćenih do kraja 2021. godine u Hrvatskoj je 82 posto. Sjajan postotak iznio je doc.dr.sc. Mario Šekerija, ali uz veliku i važnu poruku – taj postotak je prosjek i, kako je rekao, skriva jednu bitnu stvar.
– Eurostat dijeli RH u četiri regije. Preživljenje u te četiri regije varira od 72 posto do 86 posto. Dakle, ovisno o tome gdje žive i gdje se liječe – rekao je doc. Šekerija, voditelj Registra za rak pri HZJZ-u.
Upravo su te riječi i podaci sukus teme okruglog stola na kojem su i izrečene, okruglog stola na temu razlika u onkološkoj skrbi. Pod nazivom Smanjimo razlike u onkološkoj skrbi organizirala ga je Koalicija udruga u zdravstvu čiji je predsjednik Ivica Belina također iznio bitnu poruku.
Fragmentiranost skrbi
– Veliki je napredak što imamo sve više pacijenata koji žive s rakom godinama. To su činjenice oko nas. S druge strane imamo problem potpune fragmentirane skrbi. Nemate nikoga tko vas kao onkološkog pacijenta prati kroz sustav. Ne znate što ćete u kojoj zdravstvenoj ustanovi dobiti. Nemamo nacionalnu mrežu onkoloških ustanova i ne znamo gdje se najbolje liječi rak – poručio je predsjednik KUZ-a.
Ako mene pitati, ni ja ne znam gdje se najbolje liječi karcinom. Gdje se najbolje operira rak kolona, gdje su najbolji onkolozi koji se bave dojkom. To je posao koji nas čeka. Obiteljskih liječnika u Hrvatskoj je premalo. Imamo puno administrativnih obaveza i ne znamo kada će doći olakšanje – rekao je dr. Dragan Soldo. Ovaj obiteljski liječnik istaknuo je važnost obiteljske medicine u onkološkoj skrbi, u dostupnosti pacijentu koji je ovako teško bolestan.
Puno navedenog na ovom događaju, da tako kažemo, rješava implementacija akcijskog plana Nacionalnog okvira protiv raka. Ono se očekuje do kraja ovog mjeseca. A priču je „zaokružio” prof. Stjepko Pleština.
– Ostaje nam implementacija akcijskog plana. Njega se ne može oktorirati. Dugo vodim Kliniku i nisam bio zadovoljan, ali mi Klinika mora funkcionirati. I optimist sam jer se mi uvijek ubrzavamo. O ovome se nekad nije razgovaralo, bolesnici me nisu kao danas pitali za ishode. Ja sam počeo raditi i bavio se sa svim vrstama tumora. Nema više genijalna koji će liječiti sve moguće bolesti. Točno se zna tko radi rak dojke, tko radi probave, tko rak pluća. Da li si to može priuštiti ustanova koja ima tri onkologa? Ne, ali ne kažem da se onda trebaju zatvoriti nego da se ne trebaju baviti svim vrstama tumora – objasnio je prof. Pleština.
Predstojnik Klinike za onkologiju na KBC Zagreb istaknuo je kako se kod nas veći broj bolesnika otkriva u nepoznatom stadiju. A stalno se uspoređujemo s drugima.
– Hoćemo gledati recimo Dansku. Pa, nije isto jel se bolest otkrije u prvom, drugom ili četvrtom stadiju. Smrtnost u četvrtom stadiju bit će ista i u Hrvatskoj i u Danskoj – iznio je prof. Pleština.
