Ili si javno ili privatno, nema kombinacije – sukus je izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti u Sloveniji. Vječna “rak rana”, relacija javno – privatno, sve devijacije i nuspojave zbog kojih se kod nas najavljuje “sređivanje” ove relacije, Slovenci su tako riješili.
Slovenska ministrica zdravstva dr. Valentina Prevolnik Rupel ovaj je zakon nazvala jednim od ključnih za zdravstvo i važan iskorak Vlade. Na reakcije tamošnjeg Zbora, Komore i sindikata, odgovara kako zakonske izmjene potiču zaposlenike da rade više i ostanu u svojim javnim ustanovama. No, tko to neće, ministrica Rupel i slovenska Vlada, očito su prerezali i izračunali da potencijalni odljev neće naštetiti javnom zdravstvenom sustavu.
Zakonske izmjene odnose se na liječnike, ali i na ostale zdravstvene djelatnike uključujući koncesionare. Također, koncesije neće biti “vječne” nego će se svakih 15 godina ići na natječaj pa će se rad u javnom sektoru pružati, da tako skratimo, boljem ponuđaču.
Dio Plana oporavka i otpornosti
Zakon uvodi i mjerenje kvantitete i kvalitete rada u javnim zdravstvenim ustanovama, a odobrenje za dodatni rad moguće je samo u drugoj ustanovi ili kod koncesionara, ne kod privatnika. I to odobrenje moguće je samo ako u matičnoj ustanovi nema potrebe za dopunskim radom, ako zaposlenik u potpunosti ispunjava radne obaveze, ne odbija prekovremeni rad, dežurstva, pripravnost itd. Nakon ispunjenja svih tih uvjeta dopusnica za dodatni rad može se dobiti za rad na fakultetima, Crvenom križu, Sloveniji Transplant, gorskoj službi spašavanja, vatrogascima, civilnoj zaštiti, na javnim manifestacijama i rad u mobilnom palijativnom timu. Ove izmjene dio su reforme zacrtane u slovenskom Planu oporavka i otpornosti iz EU programa, a koja sadrži još pojedine prijedloge, nama nezamislive. Samo par primjera, od kojih svaki zaslužuje zasebnu temu, jest utvrđivanje stvarnog vlasništva klinika i koncesija te ograničavanje broja (i novca) pretraga koje njihov HZZO sklapa s privatnim ustanovama.
Uvođenje reda
Reakcije su očekivano brojne i burne, a Vlada je podržala prijedlog svoje ministrice koja u slovenskim medijima u pravilu sve ovo opisuje kao – potrebno uvođenje reda.
Sam tajming tog uvođenja reda iznimno je važan i za RH jer smo i mi čuli najavu uređenja ovog odnosa. Po posljednji put javnosti ju je lanjske jeseni najavio bivši ministar zdravstva Vili Beroš, a privatiziranje kao tema ostala je za riješiti njegovoj nasljednici, aktualnoj ministrici Ireni Hrstić. Neki najavljivani rokovi za to su već “ u crvenom”, a ono što se još iz Beroševa mandata moglo neslužbeno čuti oko toga jest da je zacrtao uvjete koji će praktički onemogućiti dopusnicu za ekstra rad kod privatnika.
Hoće li se takvog puta držati i ministrica Hrstić ili ima neko svoje rješenje valjda ćemo uskoro vidjeti. Kod njezine slovenske kolegice matematika je jasna – ako ispuniš uvjete, ne generiraš liste čekanja, dežuraš itd., možeš raditi na fakultetu, Crvenom križu i gore nabrojanom, a privatnik će sam osigurati ( i plaćati) svoje zaposlenike. Istovremeno, isti taj privatnik neće automatikom od državnog osiguranja, također kao i kod nas pod egidom smanjivanja listi čekanja, dobivati zagarantirane milijune.
