Iako se o slomljenom srcu ponajviše govori u filmovima i romanima ono ima svoje mjesto u medicini te je daleko od isključivo fiktivnog značenja. Sindrom slomljenog srca, kardiomiopatija uzrokovana stresom ili Takotsubo kardiomiopatija, su različiti nazivi za ozbiljno fiziološko stanje srca. Prvi put je opisana 1990. u Japanu te preko 90 posto svih slučajeva čine žene između 58 i 75 godina. Okidač je ponajprije velika količina stresa koja uzrokuje hipokontrakciju odnosno oslabljenje lijevog ventrikula (klijetke) srca. To dovodi do nedovoljnog pumpanja krvi u ostatak tijela. Uzrok velikog stresa koji pokreće cijelu kaskadu može biti fizički i emocionalni stres. Poput smrti voljenih osoba, prekidi veze, prirodne katastrofe, kemoterapije, krvarenje u probavnom sustavu, akutno respiratorno zatajenje ili operacije.
Nagli rast hormona
Glavni simptomi koji ukazuju na ovo stanje su bol u prsima i otežano disanje. Nije u potpunosti jasno koji je točno uzrok ovog stanja no pretpostavlja se da je jedan od glavnih čimbenika nagli rast određenih hormona (najčešće adrenalina) koji mogu uzrokovati promjene u mišićnim stanicama srca zbog čega se lijevi ventrikul ne može pravilno kontrahirati. Ovaj tip kardiomiopatije češći je u postmenopauzalnih žena nego u muškaraca što potencijalno može ukazivati na utjecaj estrogena.
Što se tiče terapije, ona je isključivo suportivna te se nastavlja dok se srce ne vrati u normalnu funkciju što u prosjeku traje oko 21 dan. Ukoliko je terapija potrebna, predlaže se liječenje određenim lijekovima koji su tipični za liječenje zatajenja srca (beta blokatori, ACE inhibitori, diuretici). No, u najvećem broju slučajeva ovakvo stanje ne dovodi do trajnih oštećenja te je glavni faktor – izbjegavanje velikih količina stresa.
