SJAJ U TAMI, ČETIRI ŠAPE I VELIKO SRCE
Padneš sedam puta, ustaneš osmi. Ponekad život baci limune, ali od njih možemo napraviti najbolju limunadu hmm… Upravo to sam naučila kad mi je dijagnosticiran rak. Osjećala sam se kao da mi je život bacio kantu limuna, ali umjesto da se prepustim očaju, odlučila sam iscijediti sve što mogu iz te kisele situacije.
Dani su prolazili, a moje su se slike počele ispunjavati sve vedrijim i življim bojama, baš kao što su i moje rane zacjeljivale. Iz dana u dan sve je bilo bolje.
Nevjerojatno je koliko čovjek može podnijeti, a da nije ni svjestan svoje snage. Sada, kada pričam o tome, sve zvuči zastrašujuće i teško. Ni sama nisam vjerovala da ću kroz sve to postati jača osoba i da ću početi više cijeniti sve što imam. Novi ljudi, nova druženja, prijateljstva i pozitivna energija jednostavno su me poticali da budem bolja i da više volim sebe.
Tajni šapat koji je upozoravao na opasnost
Nakon tri mjeseca od operacije, na redovitom pregledu kod onkologa, osjetila sam nešto čudno na ožiljku. Kao da je tamo nastala mala kvržica. lako sam se trudila uvjeriti sebe da je to normalno nakon operacije, neki unutarnji glas mi je govorio da nešto nije u redu.
Ponekad nam tijelo šalje jasne poruke, samo ih trebamo naučiti čuti. Moj neobičan osjećaj je bio taj tajni šapat koji me upozoravao na opasnost.
Kirurg me je iz opreza uputio na biopsiju. Rezultati su stigli nakon petnaest dana i potvrdili su moje najveće strahove.
Rak se vratio.
Osjećala sam se istovremeno poraženo i pobjednički. Poraženo jer sam mislila da sam konačno pobijedila bolest, a pobjednički jer sam bolest ponovno otkrila na vrijeme i bila spremna suočiti se s njom. Odlučila sam se boriti.
Ne mislim na lažnu vedrinu, već na vjeru u to da će sve biti dobro.
Operacije baš na rođendan
S dubokim udahom navukla sam boksačke rukavice i ušla u ring odlučna da pobjedim ovu bitku. Zakazali su mi operaciju i krenula sam u novu bitku. Zanimljivo je kako sam svaki put otkrivala rak u drugom mjesecu u godini, a operacije su mi padale baš na rođendan, kao da se iznova rađam.
Nakon operacije oporavak je prošao glatko. Liječenje je nastavljeno, a ja sam morala promijeniti terapiju zbog nuspojava. Zračenja sam prošla usred ljeta, a zatim sam nastavila s novom terapijom koja se pokazala učinkovitom.
Kako bismo bili sigurni da smo sve učinili, odlučila sam se i na operaciju vađenja jajnika.
lako je bilo nekih komplikacija, sve je na kraju dobro završilo. Sada kada pogledam unatrag shvaćam da sam sve to uspjela prebroditi zahvaljujući pozitivnom stavu. Ne mislim na lažnu vedrinu, već na vjeru u to da će sve biti dobro. U najtežim trenucima, fokusirala sam se na lijepe stvari i na to da zaslužujem najbolje. Danas sam godinu i pol u remisiji.
Veseli pogled Arija u najtežim trenucima
Iako sam okružena ljubavlju obitelji ponekad se osjećam usamljeno u svojoj borbi sa strahom. Smatram da je i to normalno jer si čovjek i naravno da nije lako. Taj svoj strah pokušam zamjeniti slikarstvom ili s nečim drugim što me raduje.
U tim trenucima straha moj vjerni pratilac, moj pas Ari postaje moj najveći oslonac. Njegova bezuvjetna ljubav me izvlači iz najdubljih ponora i daje mi snagu da nastavim dalje. Shvatila sam da čak i u najtežim trenucima ljubav prema životinji može biti izvor neizmjerne utjehe. Svakodnevne šetnje s Arijem, njegov veseli pogled i njegova želja da se igra sa mnom su mi najljepši darovi.
Zahvaljujući njemu, shvatila sam da život vrijedi živjeti, bez obzira na sve.
