fbpx
AktualnoKrešo je nakon operacije debljine lakši 66 kila, ima normalan šećer i više ne pije lijekove za tlak

Krešo je nakon operacije debljine lakši 66 kila, ima normalan šećer i više ne pije lijekove za tlak

Naime, on je u godinu i pol od operacije skinuo 66 kilograma. Ovaj pravosudni policajac pred sam je zahvat imao 150 kilograma. Nakon operacije osim skidanja kilograma doživjet će potres u Petrinji, zbog kojega će ostati bez obiteljske kuće, preseljenje i promjenu radnog mjesta. No, kilogrami se gotovo ne vraćaju i danas kaže kako bi svakom preporučio ovu operaciju jer je kvaliteta njegova života neusporediva s onom prije operacije.

Ništa nije davalo rezultate

-Kada razmišljam o tome kako sam uopće došao do 150 kilograma, ne znam točan odgovor. Kilogrami su se jednostavno s godinama samo zbrajali. No, s jedne strane je siguro tome doprinijela i nezavidna genetika jer je moja otac oduvijek pretio, kao i cijela obitelj s njegove strane, a i moj brat se muči s kilogramima. Onda je tu bio i smjenski rad, budući da sam radio u istražnom zatvoru u Petrinji, a sada sam u kaznionici u Sisku. Posao je stresan i vodi ka neurednom životu zbog noćnih smjena. Pokušavao sam smršaviti na različite načine, ali ništa nije davalo rezultate. Na koncu se kilaža odrazila i na zdravlje. Dobio sam visok tlak, a kasnije mi se razvio preddijabetes, nastupili su problemi s alergijama i astmom. U svojim nastojanjima da smršavim čak sam se prijavio i u tv show „Život na vagi“, no zbog problema sa zdravljem nisam prošao. Otkrio sam da imam prenisko željezo što je dodatno pogoršalo moje stanje. Nisam imao energije, imao sam potrebu samo spavati. Nisam mogao normalno funkcionirati ni kod kuće ni na poslu. Tada sam shvatio da moram nešto poduzeti. Zabrinuo sam se za svoje zdravlje. Krenuo sam na opsežne pretrage i tražio izlaz. Surfajući internetom naišao sam na članak o barijatrijskom zahvatu u KBC-u Osijek, te sam se javio dr.sc. Zdenku Borasu, prisjeća se Krešo Štajcar.

Dnevno više manjih obroka

U trenutku kada se javio ovom barijatrijskom kirurgu, Krešo je već imamo hrpu prikupljene medicinske dokumentacije, koju je poslao u Osijek, te je nakon dodatnih pretraga ubrzo dobio i termin operacije.

– Taj dan mi je uistinu bio težak jer sam se bojao same operacije. U mladosti sam imao neugodno iskustvo s operacijom slijepog crijeva, kada sam vrlo traumatično doživio anesteziju. Stoga sam već razmišljao i da odustanem od svega. Sjećam se kako smo na autoputu za Osijek sjeli na kavu i da sin nije bio s nama sigurno bih supruzi rekao da se vratimo kući. Ovako sam ipak stigao u osječku bolnicu i iskustvo je bilo posve suprotno od onoga od kojega sam strahovao jer nikakvih neugodnih iskustava s anestezijom nije bilo. Podvrgnut sam sleeve resekciji želuca, odnosno uklanjanju njegova većeg dijela. Nakon operacije sam osjećao bolove od samog zahvata, ali sve je vrlo brzo prošlo. Bilo mi je vrlo bitno da se precizno pridržavam svih uputa koje sam dobio od nutricionista. Upute su bile vrlo jasne, osobito za prvih mjesec dana kada se uglavnom jede tekuća i kašasta hrana, ali i za kasnije. Doslovno sam ponovno učio jesti. Uglavnom, sada svaki dan jedem više manjih obroka. Odrekao sam se pečenja, kave i vina. Ujutro obavezno doručkujem, što prije nisam imao naviku. Sad mi je nezamislivo da preskočim doručak. Odmah po oporavku uveo sam u raspored i šetnje. Danas mogu jesti apsolutno sve, ali zbog činjenice da mi je želudac puno manji jedem u manjim količinama, priča Krešo.

Kuća srušena u potresu

Okidač koji je Krešu mogao ponovno gurnuti u prejedanje zasigurno je bio potres u prosincu prošle godine, kada je obitelj Štajcar ostala bez obiteljske kuće u centru Petrinje.

– To je bilo vrlo traumatično jer sam u trenutku potresa bio u smjeni u petrinjskom zatvoru, a supruga i sin su bili u kući. Više od pola sata nisam uspio doznati jesu li dobro i jesu li živi jer telefoni nisu radili, a zbog urušavanja zatvora morali smo iz ćelija pustiti sve pritvorenike, te paziti da nam ne pobjegnu. To je stvarno bio strašan dan. Od prijatelja sam na korištenje dobio kuću, koja se nalazi usred jedne šume udaljene 25 kilometara od Petrinje, a kako je zatvor u Petrinji srušen, prebačen sam na posao u Sisak. No, ono što je dobro je činjenica da se sada bavim radom na imanju. Održavam voćnjak, imam vrt i plastenik, uzgajam svinje. Prije mi je bio problem prijeći 50 metara, a sada bez problema prijeđem i 10 kilometara. Dok nisam živio na selu nisam toliko fizički radio, a niti bih to mogao. Još jedna od velikih promjena je to što sam potpuno promijenio garderobu i svoju staru veliku XXL odjeću podijelio prijateljima. Neopisiv je osjećaj kada možete ući u normalnu trgovinu i pronaći svoju veličinu.

No, više ne pijem niti tablete za tlak, a pio sam ih 20 godina. Nemam alergije, šećer mi je u granicama normale. Osjećam se sjajno i ta se razlika ne može opisati. Sada imam 90 kilograma, odnosno od potresa sam vratio šest kilograma, a najniža kilaža od operacije mi je bila 84 kilograma. Glavna misija sada mi je nagovoriti prijatelja u Zagrebu koji ima preko 200 kilograma da se odluči na operaciju, ali on još nije skupio hrabrosti, poručuje Krešo.

Sve o kirurškom uklanjanju debljine uz iznimne stručnjake paneliste tema je okruglog stola koji na portalzdravlje.hr možete pratiti uživo u utorak 5. listopada od 11 sati.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike