Je li kobni pad na skijanju u Sloveniji doveo do uznapredovalog multiplog mijeloma ili je to bila puka slučajnost, 42-godišnji Zagrepčanin Ivan Szekeres ne može sa sigurnošću reći. No, ono što je sigurno jest da mu se u veljači 2023., nakon puknutih šest rebara, pojavilo otežano hodanje, problem s ravnotežom, bolovi pa i kvrga na glavi, nakon čega mu je ustanovljen multipli mijelom koji je zahvatio četiri kralješka i zdjelicu.
Covid zakomplicirao prvu autotransplantaciju
– Operirao sam zdrobljeni kralježak koji mi je pritiskao leđnu moždinu. Biopsijom je potvrđen multipli mijelom. U međuvremenu mi se poboljšao hod jer mi nakon operacije nije pritiskao leđnu moždinu. Ipak, i danas teško hodam. No srećom, nakon hodalice i dvije štake sad mogu i samostalno hodati. Uz to, počeo sam ponovo i voziti automobil, no priči još nije kraj, svjedoči Szekeres koji se trenutno liječi prema VRd protokolu.
Dobio je, kaže, deset doza zračenja, a čeka ga i druga autotransplantacija. Stručno će pojasniti da su mu prije prve autotransplantacije izvađene i zamrznute matične stanice kako bi ponovo mogle biti presađene. Uslijedila je kemoterapija, a potom su mu njegove stanice vraćene u tijelo. Nakon postupka slijedi obvezna izolacija. Isto ga opet čeka i kaže kako vjeruje da će proći jednako uspješno kao i prvi put.
Ipak, priznaje da je prvotnu dijagnozu podnio dosta teško. Posebice stoga što je, uz umor, kao posljedica kemoterapije uslijedila neprestana mučnina, problemi sa stolicom, povraćanje i ostalo. Danima je bio u krevetu, prisjeća se, spavao bi i po 17 sati s kraćim prekidima. Kaže da se subjektivno gore osjećao nego objektivno teže iskustvo četiri mjeseca ranije. Potom mu se dogodio i Covid-19 s upalom pluća, otkazivanje bubrega te sepsa. Sve skupa bila je to komplikacija četiri mjeseca prije autotransplantacije, odnosno ubrzo nakon dijagnoze.
Tjedno po terapiju u bolnicu
– Dobio sam i upalu pluća i pet dana proveo na respiratoru. Oporavak je potrajao, no srećom, sve je prošlo dobro. Mogu reći da se nakon svega dobro osjećam. Štoviše, pun sam optimizma i nade u oporavak, kaže naš sugovornik koji ne samo da je s obitelji otišao na odmor u Šibenik, već je nakon svih poteškoća uspio prijeći i tri šibenske tvrđave, ali i prohodati cijeli grad!
Ono što ga posebno raduje jest da ne treba pomoć pri odlasku u toalet ni pri osobnoj higijeni. A da sve bude i nadalje kako treba Ivan ne propušta redovne kontrole. Naime, jednom tjedno ide u dnevnu bolnicu po terapiju i vjeruje da će mu nakon proteka godinu dana ukloniti neki od lijekova. Takozvano održavanje traje pet godina. U šali će reći da je saznanje o potpunom oporavku poput gledanja u šalicu kave. Nekima bolest prođe nakon godinu, dvije, neki oporavak čekaju i deset. On smatra da je tu bitno i pitanje stava i vlastitog uma. Njega je, naglašava, spasilo učlanjenje u Udrugu MijelomCRO te se danas ne ustručava otvoreno progovoriti o svom problemu i iskustvu.
Dijeljenje iskustva najvrijednije u liječenju
– Znao sam reći – ljudi, imam rak i tako to funkcionira i mora biti. Imao sam tijekom liječenja u sobi čovjeka s tumorom na mozgu koji je cijelu situaciju prilično panično prihvatio. Rekao sam sebi da tako ne reagiram i da ne smijem tako razmišljati. Morao sam smireno vidjeti kako će sve to utjecati na mene i srećom, kockice su se počele slagati. U izlječenju se mora ići korak po korak i sve će se razriješiti, prije ili kasnije, optimistično kaže naš sugovornik, dodajući da prema pacijentima, odnosno oboljelima treba imati puno razumijevanja.
Oni sami pak, dodaje, trebaju biti čvrsti u glavi i svakako dijeliti iskustva, a što je njemu osobno bilo najvrijednije. Naime, vidjevši da ljudi s multiplim mijelomom žive i 20-ak i više godina, kaže, spoznao je da s tim treba živjeti i prihvatiti taj nov način života. Tako se ne srami, ističe, odmoriti kad za to osjeti potrebu, ponašati se kao da mu je više godina nego što jest, ali i kad treba, sve okrenuti na šalu.
Šala s kćeri i povratak na posao
– Rečeno mi je da mi moja kvrga na glavi neće otići zračenjem i ja sam to prihvatio. Štoviše, kćeri sam rekao da sam sad njezin jednorog, kroz šalu će ovaj hrabri inženjer elektrotehnike koji se godinama bavi sunčanim elektranama i vjetroelektranama. Iako je na bolovanju, kaže, nerijetko daje savjete svojim kolegama s posla i jedva čeka da se vrati u radni kolektiv.
Vjeruje da će se to dogoditi nakon druge autotransplantacije koju očekuje ovih dana. Naime, ove nedjelje Ivan je zaprimljen u KBC Rebro i nakon što prođe kemoterapiju, kreće transplantacija matičnih stanica.
– Kemoterapija će mi, kao i prvi put, anulirati leukocite, a nakon transplantacije polako će se početi dizati. Očekujem da će sve biti gotovo za dva do tri tjedna i veseli me što nisam morao čekati srpanj kako je bilo ranije najavljeno. Za sada sam dobro i očekujem da će tako i ostati, iako sam svjestan svih posljedica kemoterapije – poručio je iz bolnice naš sugovornik kojemu želimo uspješnu autotransplantaciju i brz oporavak. Sudeći prema zaraznom optimizmu koji širi oko sebe, nema razloga ne vjerovati da će tako upravo i biti i da će sljedeći korak biti – remisija!
