Hiperbarična oksigenoterapija. Ove dvije komplicirane riječi pacijentici i književnici Vedrani Rudan omogućile su saniranje ozbiljnih komplikacija nastalih uslijed liječenja metastatskog raka. U KBC-u Rijeka primjenili su HBOT metodu za liječenje nuspojava u onkoloških bolesnika. Provodi se putem barokomore, a rezultati za pacijenticu itekako su značajni! Podsjetimo, Vedrana Rudan više je puta javno istupala o svojoj borbi s tumorom žučnih vodova. Bolest je, na žalost, metastazirala na jetru, a lani je liječena naprednom SBRT metodom. U nastavku teksta prenosimo riječi stručnjaka KBC-a Rijeka. Jer, naglašavamo i mi i iz KBC-a Rijeka, nema saznanja da je igdje do sada provedena HBOT metoda za liječenje komplikacija stereotaksijske radiokirurgije abdomena i zdjelice na probavnoj cijevi.
Stoga je, čini se, riječ ne samo o hrvatskom, već i o svjetskom iskoraku u skrbi onkoloških bolesnika.
Objašnjenje predstojnice Klinike za tumore, izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević:
“Naša pacijentica liječila je metastaze jetre SBRT-om prije godinu i pol dana u vanjskoj ustanovi. Kao kasna nuspojava razvila se velika ulceracija silaznog dvanaesnika koja nije reagirala na standardnu farmakološku terapiju te je, kao posljedica kronične ulceracije dvanaesnika, pacijentica smršavila cca 15 kilograma, uz kontinuirane i nepodnošljive bolove u trbuhu i mučninu. To je značajno narušilo kvalitetu života, kao i daljnje uspješno liječenje modernom sustavnom onkološkom terapijom. Unatoč svoj primijenjenoj standardnoj farmakološkoj terapiji, tegobe pacijentice se nisu poboljšavale. Razmišljajući da se terapija HBOT-om preliminarno istraživala za liječenje komplikacija konvencionalne radioterapije, iako nikad nije primijenjena za liječenje komplikacija stereotaksijske radiokirurgije, odlučili smo se u dogovoru s pacijenticom za pokušaj liječenja njezine ulceracije s HBOT-om. Nakon provedene terapije pacijentica više nema bolova, nema mučnina, dobila je značajno na tjelesnoj težini, a kontrolni nalaz gastroskopije pred kraj HBOT terapije govori u prilog značajnoj regresiji lokalnog nalaza dvanaesnika.”
Nuspojave nakon liječenja naprednom SBRT metodom javljaju se “uglavnom nakon nekoliko mjeseci od provedenog SBRT-a abdomena i zdjelice”, pojašnjava predstojnica riječke Klinike za tumore. Pacijentica se, što je itekako važno, počela osjećati bolje već nakon tri dana terapije. “Bolovi su prestali ili se povremeno javljali minimalno, počela je jesti i u prvih tjedan dana počela dobivati na tjelesnoj težini”, kazala je izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević.
Sutra ćete otići na Sušak da isprobamo metodu barokomorom. Bit ćete prvi u svijetu.
I kod druge pacijentice regresija bolova nakon HBOT metode
Nakon Vedrane Rudan hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) provedena je na još jednoj pacijentici, potvrdila je v. d. ravnateljica KBC-a Rijeka izv. prof. prim. dr. sc. Alemka Brnčić Fischer. “Nakon uspješnog liječenja naše prve pacijentice ovom inovativnom metodom, i druga pacijentica se već liječi primjenom HBOT-a”, kazala je v. d. ravnateljica.
Ova je onkološka pacijentica također bila liječena prethodno u drugoj ustanovi. Bio joj je proveden SBRT limfnih čvorova u abdomenu. Također, posljedično je imala i lokalne kronične perforacije spoja dvanaesnika i ostatka tankog crijeva (duodenojejunalnog).
“I kod ove pacijentice je nakon nekoliko dana došlo do potpune regresije bolova. Indikacije za liječenje HBOT-om kod onkoloških pacijenata provode se uz stručni tim naše Ustanove. Čine ga liječnici Klinike za tumore, liječnici Zavoda za gastroenterologiju te liječnici Zavoda za hiperbaričnu medicinu i naši kirurzi.”
Kako se i gdje provodi hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) u KBC-u Rijeka objasnio je Mario Franolić, dr. med., sa Zavoda za podvodnu i hiperbaričnu medicinu riječkog Kliničkog bolničkog centra.
“Naš Zavod je trenutačno jedini hiperbarični centar opremljen kadrovski i specifičnom opremom koji može opskrbiti i pacijente koji zahtijevaju intenzivno liječenje. Liječenje se odvija u terapijskim ciklusima od 20. ili 30. ili 60. tretmana kontinuirano, pet dana u tjednu.”
Bilo bi pretenciozno da objašnjavam što su mi učinili. Čula sam davno da barokomorom liječe vanjske rane, meni će pokušati pomoći oko liječenja unutarnje rane.
Prenosimo u cijelosti riječi pacijentice i književnice Vedrane Rudan:
“Dvije se godine liječim od karcinoma (karcinom žučnih vodova) preciznije, borim protiv njega uz pomoć ekipe riječke onkologije koja ne odustaje. Za sve nas se bori jednakim entuzijazmom. Ipak, čovjek s vremenom posustane. I čelik bi.
Prije otprilike dva mjeseca zdravstveno stanje mi se drastično pogoršalo. To sam povezivala s napretkom moje primarne bolesti (karcinoma žučnih vodova). U bolnici mi je rečeno da je uzrok mojih muka ozračeni dvanaesterac, ma što to bilo. Osjećala sam se neopisivo grozno. Jezivi bolovi, gubitak daha, nikakva potreba ni za hranom ni za pićem. U krevetu sam provodila 24 sata. Htjela sam umrijeti sad i odmah. Suprug me odvezao na onkologiju jedne nedjelje u 21.30 h. Dežurna je bila doktorica Ivana… Gledala sam u njena ramena koja su se tresla dok je bjesomučno lupala po mobitelu i tražila rješenje. ‘Sutra ćete otići na Sušak da isprobamo metodu barokomorom. Bit ćete prvi u svijetu’.
U dva tjedna udebljala sam se deset kila. Da mi je ikad itko rekao da ću se veseliti tako perverznom podatku.
Tupo sam je gledala, odbila svaku diskusiju na temu još jedne ‘metode’. Dosta mi je bilo patnje. Čak sam i u snu plakala očajna što više ne mogu stati na noge. Ekipa riječke onkologije je poznata što ne odustaje. Nakon dvije godine svakodnevnog druženja mogu reći da ih poznajem. Idućeg su me jutra na krevetu odvezli na Sušak. Doktor Franolić mi je objasnio ‘metodu’, ni jednu riječ nisam razumjela. Ekipa je tamo zaista beskrajno dobra prema pacijentima.“
Do sada se nitko nije liječio na ovakav način
“Bilo bi pretenciozno da objašnjavam što su mi učinili. Čula sam davno da barokomorom liječe vanjske rane, meni će pokušati pomoći oko liječenja unutarnje rane. Izgledala sam poput drvene lešine na strogoj dijeti. A onda sam ušla u komoru s kolegama. Ne znam koliko puta. Nije me briga za statistiku. Iznenada sam osjetila glad. Osjećam je i sad. U dva tjedna udebljala sam se deset kila. Da mi je ikad itko rekao da ću se veseliti tako perverznom podatku. Odradila sam komoru, trenutačno sam doma, uživam u životu koga jedva da sam se sjećala. Hodam, jedem, pijem, dišem.
Jedini mi je problem što ne znam je li ovo san ili java. Možda ipak nije san? Unuk mi je rekao, nona, nekako si se ubucila. Doktorica Ivana mi govori da sam ‘prvakinja svijeta’ jer se do sad nitko nije liječio na ovakav način. A ja sjedim u kutu terase s nosom u bombonijeri. Prvaci su ipak neki drugi.“
