Nedavna objava konzultanske kuće McKinsey manje više kao glavni apel imala je zaključak da se hrvatsko zdravstvo može i mora okrenuti – prevenciji. Većinu loših pokazatelja pa slijedom toga i obolijevanje te smrtnost od najčešćih bolesti mogli bismo “riješiti” prevencijom.
– Sjajna ideja, jedino pravo rješenje da se poboljšaju pokazatelji jest prevencija. Za to bi trebalo imati prave programe koji su dobro postavljeni, financirani i koji su poslani kroz modernu komunikacijsku mrežu, komentirao je ovu poruku doc.dr.sc. Ranko Stevanović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, predsjednik Hrvatske udruge za smanjenja šteta po zdravlje (HaRPH).
Kako će reći ovaj liječnik, s preventivom i edukacijom treba započeti još dok je dijete u majčinoj utrobi. Po zdravlje lošim navikama stečenim kroz život, zagovara, trebaju pristupiti bez prisile, diskriminacije ili zahtjeva da prestanu s rizičnim ponašanjem kao preduvjetom podrške. Ovakav pristup temelji se na pravdi i ljudskim pravima i usredotočen je na pozitivne promjene i rad s ljudima bez osuđivanja, objašnjava. Smanjenje šteta po zdravlje bit će tema Prve međunarodne interdisciplinarne konferencije krajem studenog koju organizira HaRPH udruga.
– Ako dijete gleda oko sebe pušače, jede se slatko, soli juha, dijete to usvaja. Neće dijete od dvije godine reći ja to ne bih, nije zdravo. Napravi se začarani krug, a mi se počnemo baviti preventivom kad radimo rano otkrivanje bolesti. To je puno prekasno. Najvažnija stepenica je cjelovit program, višestrukovni i iz više domena na razini države. Zajednički ozbiljan program da se doslovce od rodilišta kreće s prevencijom i edukacijom. Ono što kasnije treba napraviti je svakako regulativa na području hrane, lijekova, ovisnosti.
Kako se to radi ?
Ljudi u kliničkoj medicini vrlo rado prihvaćaju novine. Samo recite da je stigao novi magnet. Kad se pojavi novi lijek isto tako. Međutim, na području ovisnosti i štetnih navika upravo postoji, usudio bih se reći lažno moraliziranje. Nemoralno je pružiti ruku ovisniku, prostitutki, kockaru. Takav odnos nam je učinio da mi s jedne strane moraliziramo, a s druge ne činimo što bi trebali. Pomaci idu vrlo sporo i nevjerojatno je koliko struka i javnost imaju otpor da se nešto što je dokazano primjenjuje. Dokazi koji su pouzdani i provjereni. Mi na ovom području ne vjerujemo dokazima. U kliničkoj medicini vjerujemo čak i vjerojatnosti. Tako da je procjena kako se 40 posto lijekova podignutih u ljekarni uopće ne uzme. Ljudi ne vjeruju lijekovima. Stoje u ladici. Ti lijekovi imaju interakcije, pripisani su za više dijagnoza, trebaju ih uzimati starije osobe i jako se teško odlučuju koji od tih lijekova mogu uzimati, a da pri tome to bude kako treba. Tu treba napraviti smanjenje štete da redovito pravilno uzimaju lijekove koji su im propisani. A ne ono što im ne treba ili je štetno. Pacijentima treba vratiti povjerenje u lijekove. S puno više pravilno uzetih lijekova duže se i kvalitetnije živi.
Jednako je u puno drugih stvari. Ponašajne ovisnosti postaju jednako tako velik problem. Danas djeca provode sate ispred ekrana, računala i mobitela. I što možemo očekivati za deset godina? Cijepljenje je najbolji harm reduction proizvod ikad. Već 200 godina toliki su ljudi živi samo zato jer postoje cjepiva. Cjepiva imaju nuspojave, ali svaki lijek ima nuspojave, cjepiva puno manje od njih no ljudi ne cijepe djecu i sami se ne cijepe i trpe veliku štetu.
Govorite o harm reduction konceptu, pristup koji zagovara smanjenje štete?
Ljudi danas žive duže i kvalitetnije. To se može, uz ostalo, zahvaliti medicini, ali i smanjenju šteta. Sad je preostao onaj drugi dio – život u komforu je učinio štetu koju treba smanjiti. Ljudi danas imaju puno više vremena i prilika za štetne navike i korištenje sredstva ovisnosti. Njima je potrebno pružiti ruku i ne osuđivati niti se rugati. Danas ima toliko ovisnosti da ih je teško i nabrojati. Primjerice, opsjednutost ljepotom. Pretjerivanje oko toga sigurno može postati štetno. Ili da se vratimo na lijekove. Bit je da se uzimaju pravilno i na preporuku liječnika, a ne susjeda. Ili pušenje kao jedan od najvećih javno zdravstvenih problema u RH. Tu sad imamo ozbiljnu nekulturu činjenica i podataka. Duhan sam po sebi nije problem. Nikotin je moralni problem jer izaziva tešku ovisnost, ali dokazano ne izaziva rak pluća niti sužava krvne žile. Problem je dim i sagorijevanje duhana u cigaretama na visokoj temperaturi. Ovakvi stavovi koji se ne zasnivaju na činjenicama i podacima dovode do toga da se podjednako tretira pušenje cigareta i bezdimno pušenje. A razlika je jako velika.
Što s mladima koji ne puše, a u toj formativnoj fazi su okruženi različitim izazovima?
Duhanski proizvodi na bazi grijanog duhana za kompulzivne pušače su ruka spasa. s druge strane, za mlade i nepušače vrlo je štetno da započnu s korištenjem ovakvih proizvoda jer će razviti ovisnost o nikotinu koje se nikad neće moći riješiti. Zato treba napraviti pravi program koji će to onemogućiti. Postoji i druga stvar medalje, mladi ljudi koji nikad nisu pušili i krenu u ovisnost o nikotinu učinili su prvi korak, postali ovisnici i rizičniji za druge oblike ovisnosti.
