Gubitak kilograma, žutica, bolovi u kičmi, pojava dijabetesa – sve to mogu biti simptomi raka gušterače! Baš zato je riječ o podmukloj bolesti čiji se rani simptomi lako mogu zamijeniti s nizom drugih bolesti. A time i kasno dijagnosticirati i slijedom toga kasno i liječiti. Nekakva posebna rana dijagnostika čak ni nije moguća u ovom trenutku – za ovu bolest nema posebnih markera. Stoga ne čudi kako je rak gušterače visoko smrtonosna dijagnoza u svijetu. Samo u EU je u jednoj godini (2020.) preminulo više od 132 tisuće ljudi od raka gušterače!
Činjenice su to i podaci koje smo mogli čuti na konferenciji u organizaciji Hrvatskog gastroenterološkog društva (HGD) koje je radi osvještavanja javnosti o raku gušterače pokrenulo Ljubičasti studeni – Mjesec borbe protiv raka gušterače.
Uvodno je konferenciju otvorila te podržala ministrica zdravstva Irena Hrstić, također po struci gastroenterolog. Ministrica je apelirala na smanjivanje rizičnih čimbenika poput pušenja, debljine i alkohola koji su u našoj zemlji, nažalost, iznimno prisutni.
Prema podacima koje je iznio doc. dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri HZJZ, u Hrvatskoj je lani od raka gušterače preminulo 795 oboljelih. Godišnji broj oboljelih je oko 850 ljudi. Petogodišnje preživljenje je niže od osam posto!
Liječenje u RH kao i u drugim razvijenim zemljama
Predsjednica HGD-a, izv. prof. dr. sc. Ivana Mikolašević, navela je kako rak gušterače pogađa sve mlađe ljude! S time se prof. Mikolašević susreće u svojoj liječničkoj praksi te je tim važnije podizati razumijevanje i znanje o ovoj bolesti.
– Prilikom postavljanja dijagnoze, 80 posto pacijenata već ima tumor u proširenom stadiju kada je prekasno za izlječenje. Jedan od glavnih razloga zašto se bolest kasno otkriva je njezin tihi klinički tijek. Gušterača je retroperitonealni organ smješten duboko u trbuhu, tako da tumori mogu znatno narasti prije nego što uzrokuju primjetne simptome. Bolest u ranoj fazi rijetko daje specifične znakove. Čak je i novonastali dijabetes, koji može prethoditi raku gušterače nekoliko mjeseci, učestao u općoj populaciji i stoga nije automatski povezan s malignom bolešću. Kao rezultat toga, i pacijenti i zdravstveni djelatnici mogu odgoditi daljnju dijagnostičku evaluaciju. Također, nedostatak učinkovitih alata za probir je još jedna značajna prepreka rane dijagnostike, navela je prof. Mikolašević ističući kako je liječenje u Hrvatskoj jednako onom u razvijenim zemljama.
Nema markera ni alata za probir
Nedostatak dijagnostike za ovu bolest jasno otežava njezino rano otkrivanje. No, u tijeku su brojna istraživanja radi razvoja dijagnostičkih markera.
– Rijetko može biti otkriven prilikom izvođenja ultrazvuka abdomena zbog dijagnostike bolova u trbuhu, povećanja vrijednosti jetrenih enzima ili obrade žučnih kamenaca; kod CT evaluacije bubrežnih kamenaca ili MR evaluacije poremećaja bilijarnog trakta odnosno žučnih vodova. Značajno je češće da se na slikovnoj dijagnostici slučajno otkrivaju cistične promjene na gušterači, od kojih neke mogu biti potencijalno rizične odnosno premaligne, objasnio je izv. prof. dr. sc. Goran Poropat, dr. med., voditelj sekcije za bolesti gušterače HGD-a.
Oko 15-20 posto oboljelih su kandidati za kirurško liječenje. Kako je pojasnio dr. Darko Kučan, kod raka gušterače uloga kirurgije je centralna, a potencijalno i jedino liječenje. Ono što je potom učestalo, također, jest povrat bolesti.
– Ukupno petogodišnje preživljenje nakon operacije je između 15 i 25 posto što ovisi o veličini tumora, zahvaćenosti limfnih čvorova, postoperativnim komplikacijama i provođenju adjuvantne kemoterapije. Ukupna stopa recidiva nakon operacije kreće se između 50-80 posto ovisno o stadiju bolesti, zahvaćenosti rubova, pozitivnim limfnim čvorovima i samoj biologiji tumora. Većina recidiva javlja se unutar dvije godine od operacije, pojasnio je dr. Kučan.
I kod operiranih pacijenata nužan je nastavak onkološkog liječenja za što je prof. dr. sc. Stjepko Pleština rekao kako je to kemoterapija, ali i da je ponekad preostaje jedino palijativno liječenje.
Potreba razvoja palijativne skrbi
– Vrlo često je potrebna palijativna skrb, zbog brzog razvoja bolesti i teških simptoma. U Hrvatskoj se palijativna skrb dobro razvija, posebno u većim centrima, gdje postoje multidisciplinarni timovi, imamo i mobilne palijativne timove i dobru kontrolu boli. Ipak, dostupnost je i dalje neujednačena, s premalo mobilnih timova i nedostatkom specijaliziranih palijativnih jedinica. To dovodi do prevelikog tereta na obiteljima. Napredak je vidljiv, ali je potreban daljnji razvoj ove važne grane u skrbi naših pacijenata s rakom. Rano uključivanje palijativne skrbi i bolja dostupnost ključni su koraci prema humanijoj i učinkovitijoj skrbi, navela je dr. Jasna Marušić, voditeljica tima za tumore probavnog sustava, KBC Rijeka.
Slušajući ove podatke nameće nam se, svima u sustavu, obveza još snažnijeg djelovanja, kako u prevenciji, ranoj detekciji tako i u liječenju, poručio je doc. dr. sc. Krešimir Luetić. Predsjednik Hrvatske liječničke komore pri tomu je istaknuo, uz ostalu struku, iznimnu važnost koju imaju obiteljski liječnici.
