Šibenčanka Karmen Herceg od rođenja živi s hendikepom, a prošle je godine dobila poziv za novu protezu. No, na nalazu koji je dobila pisalo je kako je proteza za lijevu, amputiranu nogu, iako ona ima deformitet desne noge! Uz to, na nalazu je bio datum prije njezinoga pregleda zbog čega je odmah posumnjala na prevaru.
– Nisam jadna, nemoćna žrtva. Jesam žrtva, ali neću plakati nego se boriti! Kad sam posumnjala da me se na prevaru uvuklo u nešto mutno osjetila sam nervozu u želucu, hladan znoj, nemir, nesanicu i lupanje srca. Od tada me to muči jer sam osoba koja se bori za prava osoba s invaliditetom i transparentnost. Ne treba mi procjena sudskih vještaka da bi mi se vjerovalo, niti psihijatar i normabel da dokažem traumu. Odštetu zaslužujem, ali nemam novca, vremena ni živaca za rastezanje po sudu godinama. Vjerujem da će javna objava biti brža i efikasnija presuda iz koje će javnost i institucije naučiti puno.
Moja savjest i moral mi nalažu da se izliječim – razotkrivanjem. To nije osveta, nego moja dužnost, govori Karmen.
Od lock-downa u koroni, kada je imala pravo na novo ortopedsko pomagalo, čula bi se telefonski s ortopedskom firmom, digla bi uputnicu od svog obiteljskog liječnika, njezin fizijatar ili ortoped bi je “povukli” iz sustava i izdali doznaku koju HZZO odobri (ili ne). Tim ortoprotetičara na terenu bi uzeo mjeru i išlo se u izradu. Tako je bilo do lani.
– Krajem 11.mjeseca prošle godine dobila sam poziv po kojem imam pravo na novu protezu. Otišla sam po uputnicu i obavijestila ih 2.12.2024. da ću ići kod svoje fizijatrice čim uspijem. Javili su mi da će oni to riješiti telefonski. Naivno sam povjerovala jer mi nije padalo na pamet da bih mogla postati žrtva prevare.
Ove godine 31.1. su mi došli uzeti mjeru, a kako sam bila u poslu i ozlijeđenog ramena, žurila sam na trening-terapiju, automatski sam potpisala što su mi dali i tutnula papir koji su mi ostavili, u ladicu. Nešto mi nije “sjelo”, ali žurila sam. Kad sam naknadno išla provjeriti ostavljeni nalaz, strefilo me! Nalaz je bio na moje ime i godinu rođenja, ali bez mog broja zdravstvenog osiguranja i ustanove te izdan prije nego sam ja uopće uputnicu digla – 28.11.2024.g.! I ne samo to, piše da sam došla na kontrolu nakon amputacije lijevog stopala (imam prirođenu deformaciju desnog stopala!).
Za potpisanog splitskog fizijatra u životu čula nisam niti ga kontaktirala, a tu je doznaku odobrio HZZO, Područni ured Split. Naveo je dvije šifre pomagala – jedno za potkoljenu metalnu protezu s drvenogumenim stopalom (ja to ne koristim) i drugu – s mojim stvarnim stopalom od ugljičnih vlakana s plastičnim ležištem, govori Karmen.
Sumnje u prevaru su se obistinile, odnosno, bile su na ispisanom nalazu u kojem je dobila protezu viška koja košta sve nas više od 1.353 eura.
>Karmen je nakon prvog šoka uslijedilo bezbroj pitanja, odakle liječniku njezino ime, činjenica da ona uopće postoji i treba ortopedsko pomagalo!? Zašto bi u drugoj županiji tražila doktora kad ima liječnike u Šibeniku cijeli život!?
– Zato jer u Splitu fizijatar i tvrtka izvuku instituciji ono što su nepotrebno dopisali na teret moje dijagnoze! Zato sam svoje saznanje prijavila institucijama od kojih je jedna reagirala. I otkrila sam putem njih da ono što sam potpisala su papiri o preuzimanju pomagala! U žurbi su mi podvalili onaj dan kad su mi tek uzimali mjeru!!! Kako naivno od mene i podlo od njih, zgroženo će Karmen.
Što joj sada preostaje? Čekati potrebnu protezu i ne stati u dokazivanju istine, a ako treba i krivnje zbog propusta.
Na institucijama je da odrade svoje. Ona i na ovaj način upozorava sve, a posebno osobe s invaliditetom, da dobro provjere liječničke nalaze. Desna noga, lijeva noga, možda je to nekom tek greška, no onomu tko čeka na protezu to je greška zbog koje nema pravo na dostojan život.
