Uz ogradu da su zdravstveni sustavi u europskim zemljama različito financirani, EU podaci predstavili su omjer novca uloženog u zdravstvo za dostupnu i priuštivu zdravstvenu skrb.
Kako zdravstvo neke zemlje odgovara na univerzalan pristup zdravstvenoj skrbi mjerenjem financijskih izvora za taj sektor, tema je ovog izvještaja koji, nažalost, kod nas odnedavno ima neke sasvim drukčije mirise i boje.
Do neki dań, naime, ovaj bi izvještaj standardno ( kao i ranije) ukazao kako ne izdvajamo dovoljno za zdravstvo i da nam je ukupan novac po glavi stanovnika za zdravstvo mizeran u europskim gabaritima. I svi bismo zaključili, koliko para toliko muzike.
Danas pak kad nam ova EU statistika i analiza dolaze “pokrivene” pokradenim eurima u istom tom zdravstvu i sam pogled na ove milijune izaziva mi dijagnozu. Jer neovisno o tomu kako prolaze pacijenti, zdravstvo je bogat i skup resor. Uvijek bio, a danas pogotovo.
U usporedbi s EU brojkama, ispadamo sirotinja s nešto više od tisuću eura godišnje po glavi stanovnika za zdravstvo i s oko sedam posto BDP-a. Kako smo, bar dosad, voljeli njemačke komparacije, taj udio u njihovom BDP-u iznosi 12,6 posto. No, nakon što se lopovluk u zdravstvu konačno objelodanio teško će se naći netko da ponovi ono što smo slušali godinama – ne izdvajamo dovoljno, cijene u zdravstvu rastu zbog tehnologije i napretka, nema dovoljno novca. Danas takvo tumačenje više ne drži vodu i ne može nam se servirati. Jer, nažalost ili nasreću, svi skupa svjedočimo kako se raspolagalo tim novcem, tko nam je mahao postocima i što se i po kakvim cijenama kupovalo.
