Doktorica Ranka Despot trenutno je jedna od dvije pedijatrice gastroenterologinje u Splitsko-dalmatinskoj županiji pa i šire. Radi na Zavodu za gastroenterologiju i nefrologiju Klinike za dječje bolesti KBC- a Split. Uža su joj specijalnost bolesti probavnog sustava i prehrane. U svojoj se dugogodišnjoj praksi nagledala baš svega pa posebno upozorava na promjenu patologije zadnjih godina – porasta autoimunih bolesti, sve češću intoksikaciju alkoholom i drogama kod mladih kao i na anoreksiju.
S kojim vam sve problemima probavnog sustava dolaze mali pacijenti?
Bolesti probavnog sustava su uz respiratorne infekcije najčešći razlog dolaska djeteta pedijatru. Srećom, u većini slučajeva se radi o benignim bolestima, točnije o funkcijskim bolovima u trbuhu. Znamo da djeca na stres često reagiraju upravo bolovima u trbuhu, primjerice kada polaze u školu ili u vrtić. Ipak, svaki simptom u djeteta treba ozbiljno shvatiti jer uvijek postoje neki upozoravajući znakovi koji bi nam rekli da se radi o bolesnom djetetu. Inače teži pacijenti koji zahtijevaju širu dijagnostičku obradu i bolničko liječenje su oni s malapsorpcijskim sindromom, a primjer takve bolesti je celijakija i djeca sa kroničnim upalnim bolestima crijeva kao što je ulcerozni kolitis i Crohnova bolest.
GMO gluten
U posljednje vrijeme kao da se sve češće susrećemo s oboljelima od celijakije, i u zrelijoj dobi. O čemu se radi?
Prvo je svjesnost o toj bolesti danas puno veća. Prije se celijakija smatrala dječjom bolesti. Ili bi netko imao celijakiju koja bi se otkrila čim je dijete započinjalo jesti brašno ili se ne bi razvila nikada. Sada znamo da se može razviti u bilo kojoj životnoj dobi i ono što je za nju zanimljivo je da danas znamo kako je to bolest sa sto lica. Samo dio oboljelih ima tipičnu kliničku sliku, proljev, pothranjenost, napuhan trbuh, a danas nam dođu primjerice djeca koja imaju niski rast ili zakašnjeli pubertet pa otkrijemo da je pravi uzrok tome celijakija. A Zašto je danas u porastu? Nutricionisti objašnjavaju da smo prilagođeni jesti gluten koji je bjelančevina koju ima većina žitarica prvenstveno pšenica, ali i raž te ječam. No GMO modificirana pšenica ima veću količinu glutena i to jedan dio ljudi jednostavno ne može tolerirati i razviju celijakiju.
Koliko je porastao broj celijakičara i što bi savjetovali roditelje djece koja ne podnose gluten?
Puno, stvarno puno je porastao broj oboljelih odnosno prepoznatih. Prije smo govorili da je incidencija 1:100, a danas čak 1:40 ili 1:50. Kada bih danas uspoređivala rekla bi sada da se polovica novootkrivenih pacijenata prepozna tek nakon polaska u školu i ona pred pubertetom jer imaju atipičnu kliničku sliku. Tipična celijakija se lako prepoznaje. Kasnije djeca imaju lošije napredovanje u tjelesnoj masi, bolove u trbuhu, neobjašnjivi osip tipa herpesa koji se više pojavljuju, zakašnjeli pubertet. Sve nam to uz dijagnostičke metode, koje su puno bolje nego prije može sugerirati da se radi o celijakiji. Po novim smjernicama u većine pacijenata je za postavljanje dijagnoze dovoljna laboratorijska obrada putem seroloških testova pa ne moraju nužno svi raditi gastroskopiju.
Komplikacije celijakije
Iako je bolest sa sto lica s celijakijom se može uredno živjeti, zar ne?
Naravno, mi praktički govorimo o djeci kojima je određena bezglutenska dijeta i kada dođe do oporavka sluznice tankog crijeva oni nisu bolesni. Samo imaju svoj način prehrane. Dok se pridržavaju te dijete apsolutno nemaju nikakva ograničenja u životu. Pozitivna je stvar i što danas na tržištu ima dosta izbora bezglutenske hrane, a prije nije bilo gotovo ničega. Djeca u pravilu uvijek dobro prihvate bezglutensku dijetu. Problemi mogu nastati kada krenu izlasci sa društvom, kada odlaze u sportske kampove ili na ekskurzije jer ne vole biti različiti od ostalih i tada ih treba češće nadzirati. Dugoročno gledajući djeca ili odrasli koji imaju celijakiju te su na bezglutenskoj prehrani su zdravi. Ali ako stalno organizam opterećuju glutenom može doći do komplikacija pa čak i malignih bolesti tipa limfoma i karcinoma crijeva. Uz takvu krivu prehranu se potiče i razvoj brojnih autoimunih bolesti primjerice dijabetesa i bolesti štitnjače.
Koliko dugo traje hospitalizacija djece oboljele od celijakije?
Ona je prije trajala nekoliko dana pa i tjedana no danas dijagnostiku rješavamo preko Dnevne bolnice koja omogućava da roditelji mogu isti dan dijete odvesti kući.
Kojih bolesnika imate najviše u zadnje vrijeme na Zavodu za gastroenterologiju i nefrologiju?
Višednevnu hospitalizaciju najčešće zahtijevaju djeca s kroničnim upalnim bolestima crijeva, ulcerozni kolitis i Crohn koji često moraju primati intravensku terapiju, pa i prehranu. Često se hospitaliziraju i djeca s ulkusnom bolešću i drugim bolovima u trbuhu. Iskreno, često se hospitaliziraju i djeca radi intoksikacija alkoholom i drogama. Obično to bude nakon nekog elektronskog festivala ili zadnjeg dana škole. Danas su opijati djeci dostupniji nego ranije i stižu im čak internetom na kućnu adresu, a za naglasiti je da sve mlađa djeca uzmu i teške droge.
Djeca obolijevaju od Crohna
Kako stojimo sa oboljelima od Crohna i koji je glavni razlog da ljudi obolijevaju od te bolesti?
Ima puno oboljelih od Crohna. Kada sam počela raditi imali smo jedan do dva novootkrivena bolesnika godišnje, a sada imamo pomak pobola u mlađu dob tako da obolijevaju već sa 12 do 14 godina. Ulcerozni kolitis se lakše dijagnosticira jer je prvi i osnovni simptom krvavi proljev dok tijek Crohnove bolesti bude dugo podmukao, od bolova do mršavljenja. Glavni razlog ranog oboljevanja je nepoznat, ali prehrana i stres su uz naslijeđe sigurno značajni čimbenici.
Situacija s anoreksijom i bulimijom? Tko tu djecu i mlade liječi nakon što napune 18 godina?
Imamo cijelu epidemiju poremećaja prehrane. Od pretilosti do anoreksije i bulimije koje su prognostički loše. Nažalost, bez obzira koliko se puno upozorava o tome anoreksija se i dalje teško prepoznaje. Većinom od nje boluju djevojke, ali ima i mladića i odnos je 1:10.
Primijetila sam da poremećaj danas često počne kao ortoreksija što je opterećenost zdravom hranom i kada djeca žele jesti isključivo zdrave namirnice.
Roditelji to u početku prihvate misleći da je djetetu to prolazna faza no to tako brzo klizne iz ortoreksije u anoreksiju kada mršave i gube kontrolu nad vlastitim tijelom. Često zahtijevaju dugotrajno timsko liječenje gastroenterologa, psihijatra, psihologa i nutricionista. Najteža bolesnica koju smo imali hospitalizirana je na tri mjeseca. Hranili smo je infuzijama i preko sonde. Imala je 15 godina. Godišnje imamo desetak oboljelih od anoreksije i svi se liječe do tri godine. Imamo veliki organizacijski problem u tranziciji pacijenata od anoreksije nakon 18te godine jer u našoj županiji nema organiziranog sustavnog liječenja poremećaja prehrane odraslih. Takve pacijente uglavnom šaljemo u Zagreb.
