Proveli su istraživanje među srednjoškolcima Dubrovačko- neretvanske županije o povezanosti COVID-19 pandemije s depresijom, anksioznošću i stresom kod adolescenata u toj županiji. Rezultati su pokazali da iskustvo s COVID-19 pandemijom ima značajan efekt na aspekte psihičke dobrobiti dubrovačkih adolescenata.
Istraživanju je prethodilo prikupljanje podataka iz prakse same poliklinike kada je utvrđeno da je tijekom 2020. godine zabilježeno duplo više dolazaka djece i mladih s emocionalnim teškoćama. Posebno je to bilo vidljivo kod adolescenata, a trend povećanja se kod djevojaka nastavio i u 2021., dok je broj mladića u tretmanu ostao na razini 2020. godine. Bio je to povod provođenju istraživanja o povezanosti COVID-19 pandemije i depresije, anksioznosti i stresa u svim srednjim školama Dubrovačko-neretvanske županije.
-Pandemija ulazi u treću godinu, bez obzira na određene oscilacije, ona je tu i COVID-19 će biti još neko vrijeme s nama. Novonastalo stanje utjecalo je i na ekonomiju i društveni život, ali i zdravstveni sustav. Sve spomenuto je imalo posljedice i na zdravlje i razvoj naših ugroženih skupina. Kao što znamo razdoblje srednje škole povezano je s fizičkim, ali i mentalnim i psihičkim sazrijevanjem osobe. Prema svjetskim istraživanjima uvijek se kontrolirala i nadzirala razina stresa, depresije i anksioznosti, a to se radilo i u našem istraživanju, istaknuo je izv.prof.prim.dr.sc. Marijo Bekić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik.
Naime, u Poliklinici za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih radi se s djecom i mladima do 21. godine života.
-Statistički smo obradili naše podatke i djecu koja dolaze, izdvojili smo djecu koja dolaze zbog razvojnih smetnji, to je ostalo stalno isto, nije opalo za vrijeme pandemije, ali nije bilo ni povećanja broja dolazaka. Međutim, povećao se broj djece koja se javljaju u Polikliniku zbog emocionalnih poteškoća.
Od 2019. do 2021. godine, prikazan je porast broja djece koja su upućena i zadržana na tretmanu zbog emocionalnih poteškoća, a to su među ostalim anksioznost, depresivnost, tikovi, opsesivno-kompulzivni poremećaj, smetnje rodno spolne uloge i tako dalje.
Kod djece se često izbjegava dati precizna dijagnoza, ona se naravno opiše, međutim najčešće se radi o adolescentima, a za njihov psihički razvoj nije dobro da se poistovjete sa svojom dijagnozom. Oni često termine koje vide googlaju, traže što to znači, koje su posljedice, kako se živi s tom dijagnozom. To je jako opterećujuće, pa zbog toga dajemo opisne dijagnoze – objašnjava psihologinja Hatvalić Capurso i dodaje:
Što se predškolske dobi tiče, imamo porast dolazaka s 2019. na 2020. Kod tako male djece, do 7. godine života najčešće imamo emocionalne teškoće povezane sa separacijskim strahovima ili neke specifične fobije što ne navodimo kao poremećaj ponašanja nego emocionalne poteškoće. Kod osnovne škole imamo široku paletu emocionalnih tegoba s kojima se djeca moraju nositi i tu vidimo veliki porast od 2019. godine, pa se stabilizira broj kroz 2020. i 2021. godinu, dok je kod srednjoškolaca najizraženiji porast, pa nam je značajno je porastao broj svih emocionalnih poteškoća – navodi psihologinja Hatvalić Capurso.
Čimbenici iz okoline
-Zbog svega spomenutoga odlučili smo se baš u ovoj skupini, adolescenata u srednjim školama koja se pokazala da ima najviše emocionalnih poteškoća i značajan porast upravo tijekom pandemije, a posebno kada je riječ o djevojkama, napraviti istraživanje da vidimo ima li to veze s pojavom pandemije koronavirusa. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 1115 srednjoškolskih učenika, prosječne dobi 16 godina, a svi su između 14 i 19 godina – pojasnila je savjetnica Poliklinike za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Silva Capurso i iznijela rezultate istraživanja koji pokazuju kako je četvrtina učenika bila u samoizolaciji, nešto više djevojaka nego mladića. 41 % učenika prebolio je koronavirus, a 82 % je imalo blisku osobu koja je bolovala od koronavirusa ,15 % sudionika imalo je blisku osobu koja je bila hospitalizirana, a njih 40 % procjenjuje da im je ta osoba bila jako bliska, dok 9 % sudionika ima blisku osobu koja je preminula od koronavirusa, a više od četvrtine sudionika u istraživanju procjenjuje da im je to bila vrlo bliska osoba.
-Htjeli smo vidjeti kako su svi ovi okolinski čimbenici – odnosno samoizolacije, online školovanja, različite restriktivne mjere, izloženosti bolesti, izloženosti bolesti ukućana i članova obitelji s težim kliničkim slikama ili smrtnim ishodima utjecali na mentalno zdravlje mladih, a da bismo to izmjerili upotrijebili smo standardiziranu skalu depresije, anksioznosti i stresa – rekao je dr. Davor Grilec i dodao kako su djevojke pokazale više vrijednosti od normalnih za sve tri mjere, za razliku od mladića koji nisu imali povišene vrijednosti u sva tri aspekta psihološke dobrobiti. Djevojke i mladići značajno se razlikuju, prema rezultatima istraživanja. Ono što je vrlo važno istaknuti jest da iako je 29 % ispitanika procijenilo da pandemija uopće nije utjecala na njihovo psihičko stanje čak 25 % mladih, odnosno četvrtina ispitanika smatra da jest izrazito loše ili uglavnom loše utjecala na njihovo mentalno zdravlje.
-Negativni aspekti pandemije dokazano su razlog povećanog broja adolescenata sa simptomima depresije, anksioznosti i stresa. Oni su se pokazali kod djevojaka, dok kod mladića nema povećanja tih vrijednosti. Ono što preostaje nama ili nekome drugome u daljnjim istraživanjima napraviti jest ispitati u kolikoj mjeri mladići koriste psihoaktivne supstance, alkohol, duhan, koliko kockaju, jesu li skloniji vršnjačkom nasilju, agresivnosti i drugim eksternaliziranim poremećajima u ponašanju. – zaključio je dr. Grilec.
Na konferenciji za novinare istaknuto je kako je potrebno destigmatizirati i detabuizirati mentalno zdravlje i probleme mentalnog zdravlja te potaknuti mlade da se jave ukoliko imaju problema. Naime, svi spomenuti stresori imaju kumulativan efekt pa treba reagirati što ranije kako bi se posljedice po mentalno zdravlje reducirale i ako je moguće, prevenirale.
