Što je ponavljajući recept? Dr. Olujić pojašnjava uz iskustvo kad pacijenti nemaju novca za lijek

Datum:

Kronični ste bolesnik i redovito pijete lijekove koje vam je propisao liječnik. Zbog toga svog izabranog liječnika morate zvati u prosjeku jednom mjesečno. No, jeste li znali da u Hrvatskoj postoje ponovljivi recepti na koje se izdaju lijekovi namijenjeni za liječenje bolesnika s kroničnom bolešću. O tome danas razgovaramo s liječnicom obiteljske medicine dr. Irenom Olujić.

Možete li nam reći što radite u slučaju kada pacijent od vas traži ponovljivi recept?
Izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite ima pravo osiguranoj osobi na jedan ponovljivi recept propisati lijek za vremensko razdoblje liječenja dulje od mjesec dana. Primjerice za terapiju kroz dva, tri ili više mjeseci, a najduže za terapiju od šest mjeseci. Na ponovljive recepte se ne smiju propisivati lijekovi koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari. Recept može biti običan ili ponovljivi od 1 do najviše 5 puta što znači da se lijek na jedan recept može podignuti 1, 2 ili najviše šest puta.

Isti recept šest puta

Navedite nam jedan primjer.
Na jedan recept se može propisati 1 kutija lijeka do 30 tableta kada je doziranje 1 tableta na dan. Ako na ponovljivom receptu liječnik obiteljske medicine naznači da se takav recept može ponoviti još 5 puta to konkretno znači da pacijent prvi put lijek dobije za terapiju kroz mjesec dana, a nakon toga osnovom istog recepta lijek može podići još pet puta. Lijek će se u tom slučaju na isti recept podignuti ukupno 6 puta. Na taj način jednim receptom je pacijentu omogućena terapija kroz razdoblje od 180 dana.

dr. Olujić
dr. Irena Olujić, foto: privatna arhiva

 

Rekli ste da se na ponovljivi recept ne mogu propisivati lijekovi koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari. Ima li još nešto što se na takve recepte ne smije propisivati?
Ima. To su lijekovi koji nisu namijenjeni liječenju kroničnih bolesti, magistralni i dijetetski pripravci, namirnice bez glutena ili namirnice za enteralnu primjenu, zavojni materijal u slučaju kućnog liječenja i zdravstvene njege u kući, antibiotici, antibiotske kapi i masti. I drugi lijekovi koji mogu biti zlorabljeni i lijekovi koji sadrže nove sastojke te je zbog njihovih svojstava potrebno provoditi posebne mjere predostrožnosti.

Što vi kao liječnica konkretno morate napisati na takav ponovljivi recept?
Na njemu se napiše repetatur ili ponoviti te se naglasi broj koliko puta se želi ponavljati. To potom u ljekarni bude vidljivo kao ponavljajući recept. Nakon toga pacijenti ne trebaju za mjesec dana zvati svog liječnika i naručivati lijekove već samo odu u ljekarnu i preuzmu ga. U ljekarni im se potom izdaju potvrde koliko su puta iskoristili ponovljivi recept i pacijenti o tome trebaju voditi računa.

Neredovitost terapije

Znaju li pacijenti da postoje ponovljivi recepti i ispisujete li ih vi često?
Ne kažem da znaju svi, ali dio ih sigurno zna. Ti se ponovljivi recepti kod nas izdaju posljednjih desetak godina. Osobno baš i ne volim izdavati takve recepte iz razloga što se terapije znaju promijeniti, a i ljudi nisu redoviti u uzimanju lijekova pa nastanu problemi. Pacijent po svoj ponavljajući recept odnosno lijek u ljekarnu treba doći u točno određeni dan, onda je problem s kutijama u kojima nije 30 već 28 tableta. Ja to baš i ne koristim često. Imam tek dva pacijenta kojima sam ispisala ponavljajući recept. U razgovoru sa svojim kolegama i ljekarnicima da se zaključiti da 30 posto pacijenata traži ponovljive recepte.

Osim ponavljajućih koje još vrste recepata postoje, u kojim slučajevima se izdaju i koji se najviše izdaju?
Još postoje crveni, plavi i sivi recepti. Svi lijekovi koji idu na teret HZZO- a podijeljeni su u dvije liste. Jedna je lista osnovna, tzv. A lista, gdje pacijent nema participaciju. Odnosno ne sudjeluje u plaćanju nego cijeli trošak lijeka snosi HZZO. Ti bez doplate su plavi recepti. Dopunska lista lijekova ili B lista, su crveni recepti gdje dio plaća HZZO, a dio pacijent bez obzira na dopunsko osiguranje. Iako ima i osiguravajućih kuća koje u posljednje vrijeme uključuju i tzv. B listu, pa pacijenti koji imaju takvo dopunsko osiguranje ne plaćaju te lijekove. Posljednji je sivi recept koji se ispisuje kao privatni, odnosno njega u cijelosti plaćaju pacijenti za lijek koji nije na teret HZZO- a u nijednom segmentu. Najviše se izdaju plavi recepti. No HZZO u zadnje vrijeme sve više lijekova stavlja na dopunsku listu pa pacijenti sve češće moraju plaćati lijekove.

Određene dijagnoze

Postoje li razlike u A i B listi kod nekih bolesti i kod kojih?
Da, postoje. Najviše sam to primjetila kod lijekova za dijabetes, bilo da se radi o inzulinima ili analozima. Tako je primjerice za dijabetes tip 1 na osnovnoj listi dok je za tip 2 na dopunskoj listi. Doplata na dopunskoj listi bude stotinjak i više kuna. Isto tako neki lijekovi tipa analgetici iz skupine narkotika tipa transdermalnog flastera su za ljude s malignomima na osnovnoj listi. Za sve ostale indikacije su na dopunskoj listi. Ima i lijekova koji su na teret HZZO-a, ali samo za određene dijagnoze. Svi drugi ih moraju kupovati.

Primjerice jedan lijek za vertigo je na listi samo za pacijente s Menierovom bolešću i to tri mjeseca. Nakon toga lijek moraju sami kupovati. Za sva ostala vertiga i neravnoteže pacijenti taj lijek od početka kupuju u cijelosti. Postoji i interesantna skupina lijekova NOAK antikoagulans koji se izdaju na crveni recept. Što znači da pola plaća pacijent odnosno oko 250 kuna no opet nemaju pravo svi taj lijek dobiti na crveni recept. Uvjet je dob, popratne bolesti, nalaz UZV srca, je li pacijent imao moždani ili fibrilaciju. Ukratko, sve je više ograničenja.

Koliko vaši pacijenti u prosjeku mjesečno troše na doplate lijekova i ima li onih koji ne piju lijekove za svoje kronične bolesti jer nemaju novca za kupiti ih?
Koliko znam oni troše od 200 do 500 kuna mjesečno na lijekove, a ima onih koji troše i do 1000 kuna. Tu su stariji i nemoćniji bolesnici u pelenama za koje se trebaju kupovati i kreme za guzu koje nisu jeftine, vlažne maramice za održavanje higijene, rukavice i još mnogo toga. Imamo i pacijente koji moraju uzimati neke dodatne pripravke, minerale, vitamine i ostale lijekove koje moraju kupovati. Nakupi se toga strašno puno. Ja sam imala primjere gdje su mi pacijenti rekli da oni nemaju novca za lijekove. Tako ako uvodim lijek pacijentu uvijek napomenem da je na dopunskoj listi te da imaju opciju na osnovnoj listi.

Odbijanje lijeka

Tko više troši lijekova, muški ili ženski pacijenti?
Mislim da više žene s obzirom da muški pacijenti češće odbijaju uzimati terapije. Baš sada imam primjer pacijenta srednjih godina koji ima problema sa srcem i uporno odbija primati svu vrstu terapije koja mu se prepiše. Na nedavnom su mu sistematskom pregledu otkrivene povećane vrijednosti šećera u krvi no kada sam ga zvala da dođe na pregled kazao je da ne može sada kada je svjetsko prvenstvo u nogometu.

Koje se tablete što se tiče kroničnih terapija najviše koriste?
Definitivno se najviše troše antidijabetici i antikoagulansi zato jer je sve više srčanih aritmija, fibrilacija i tromboembolijskih događanja osobito kod malignoma, koje zahtjevaju takvu terapiju. Troše se i antihipertenzivi, analgetici te sedativi. Ima ljudi koji ih piju mjesecima iako su upozoreni da ih ne smiju stalno piti.

 

Podijelite objavu:

Popularno

Ostalo
Related

Beroš: Svi su pozvani pridonositi i sudjelovati u reformi

Zdravstvena pismenost ima nemjerljivu važnost, a osobito nam ju...

Odluke HZZO-a o financiranju rada pripravnika i pomagalima

HZZO će i nadalje financirati rad doktora medicine bez...

COVID-19 ostaje globalna prijetnja zdravlju

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u ponedjeljak je objavila da...

Virusne bradavice – zašto nastaju i kako ih liječiti objašnjava dr. Tolušić Levak

Verukozne promjene kože ili bradavice su česte dobroćudne tvorbe...