‘Odgovaram na mailove i pogled mi padne na datum. Hm, 15.07. U sekundi se želudac zgrči. Zašto? Dušo, imaš monstruma, di si do sad?’ odzvonilo je kroz tijelo svom silinom.
Prije deset godina, otprilike u isto doba dana stigla je ova rečenica – tako svoju priču započinje jedna od mnogih kojoj je svakodnevicu prekinula zloslutna dijagnoza: karcinom dojke.
Ona je Sonja Grgat. Da se karta sudbine nije okrenula na onu surovu stranu, Sonja bi živjela uobičajen život. No prije 10 godina počela je njezina bitka, nećemo reći protiv karcinoma, već njezina bitka za život, za zdravlje, za osmijeh, za novi dan bez bolova.
– Znala sam što me čeka. Nakon prvog šoka ustala sam i hrabro se suočila sa svim što treba doći, operacija, kemoterapija i sve što ide s njom. Na dane sam mislila da više ne mogu, da su to moji zadnji trenuci. Onda bi se nekom čudesnom snagom, nekom nadljudskom energijom, zahvaljujući obitelji i prijateljima, izdignula iznad svega i nastavila dalje, priča Sonja.
Želja za pomoći drugima
Proživljavajući svoju borbu za zdravlje, Sonja je odlučila kako bi htjela pomagati drugima, savjetima, razgovorima. Tako je nastala Caspera, udruga oboljelih od karcinoma, a Sonja je postala predsjednica. Počela je pisati blog jer i to joj, kaže, liječi dušu. Isto savjetuje i drugima. Kroz Casperu pomaže drugima, ali i sebi jer kraj toliko posla i obveza nema vremena misliti na loše.
Ta Casperina ruka pomoći itekako znači svima jer kod njih možete dobiti savjet, naučiti, ali i tek olakšati dušu.
U Casperi se znaju zabaviti, zaplesati, vježbati, nasmijati i taj osmijeh Sonji najviše znači. Jer i ona zaraznim osmijehom kroči kroz život. Kako kaže, redovito ide na preglede i odlično se osjeća.
– Deset godina je prošlo. Ajde da mi je još deset, s osmijehom će Sonja.
Ma kakvi još samo deset! Želimo joj još deset i još toliko i još, još, njezin blog čeka nove priče i osmijehe.
