Štrajka oko 3500 djelatnika u zdravstvu. Djelatnici većine akutnih bolnica nisu u štrajku.
Prvu rečenicu govore iz sindikata Zajedno, drugu iz Ministarstva zdravstva. Pa komu što drago, neka prihvati. Kako drukčije prenijeti nego doslovne izjave odgovornih o aktualnoj situaciji u hrvatskom zdravstvu. Najavljeni štrajk zaposlenika koji su u ovom sindikatu započeo je jučer, a tko, gdje i u kojoj mjeri doista je ovisilo o trenutku u kojem ćete koga čuti/slušati.
Tako je u radio prilogu radiološki tehničar izjavio da je umjesto 40 svoju pretragu jučer obavio jedan pacijent. To je jedan primjer na koji smo “naletili”. Što je s ovih 39?
Ono što je jasno, i bez cijele ove “magle”, jesu zahtjevi ovog dijela djelatnika zdravstva i da štrajk nije masovno udario po zdravlju građana zasad jer je njihovo članstvo raštrkano i jer nisu doktori. Umanjivati važnost ijedne zbog štrajka odgođene ili otkazane obveze prema pacijentima u sustavu, ne treba ni komentirati. Pacijenti nisu krumpiri pa da hajde manje više 50 magneta ili ultrazvukova.
Dobro je na HRT-u rekla Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, ako su ljudi dočekali svoj termin nakon recimo godinu dana zamislite koja je to nepravda i tko zna kada će doći nazad na red.
Ili će morati ići i platiti pretragu iz svog džepa. Baš je to činjenica koja prolazi lišom u ovoj priči. Od najave štrajka, osim upitnika nad glavama tiče li se ovo mene, porazne su reakcije pacijenata. Mahom su to komentari da ionako moraju privatniku da ne čekaju. Neka se ovi sindikalisti bore za svoje plaće, ovakvi komentari građana su ono što bi konačno moralo zabrinuti. Takve reakcije ljudi su pravi problem, “nadproblem”, koji je na svijetlo dana iznio ovaj štrajk. Defetizam i mizerija i nabrajanje osobnih primjera, a sve pod istom egidom “ionako moram privatno da ne čekam”.
