Maleni Jakov nakon gotovo 11 mjeseci provedenih na liječenju zbog ALL-a na zagrebačkom Rebru stigao je u svoj požeški dom. Javnost ga je upoznala kroz humanitarnu akciju karlovačke Udruge Jak kao Jakov, pri čemu su naziv udruge i ime dječaka slučajnost. Obitelji je bila nužna financijska pomoć za uređivanje trošne kuće, kako bi se dijete iz bolnice moglo vratiti u obnovljen dom.
“Oduševljenje, neopisivo…”, odgovorila je njegova majka Marija Salaj na pitanje kako je izgledao povratak kući u Požegu i ponovno okupljanje čitave obitelji. Naime dvoipolgodišnji Jakov ima tri starije sestre, a njegova je majka s njime morala biti u bolnici tijekom liječenja. Mjesece borbe i hrabrosti svih njih, pred nešto manje od mjesec dana, zaokružile su suze radosnice.
Jakov neće ostati bez poklona bez obzira na to što više nije u bolnici. Doma je, to me tako veseli!
Spiderman i “čarobni prah” za brži oporavak
“Pozz od još jednog malog borca! Jakov”, stigao je komentar na Facebook post Udruge za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti “Nikola Bastaić”. Uz komentar slika dječaka živahnih očiju, ispred njega nekoliko zdjelica hrane. “Ozdravi brzo, mali junaku! Čeka te tvoj osmijeh, tvoje igre i svi tvoji prijatelji. Šaljem ti veliki zagrljaj i čarobni prah za brži oporavak!”, odgovorila je Jasenka Bastaić, predsjednica Udruge Nikola Bastaić. Bio je to trenutak, pred šest tjedana, kada su se Jakovljeva majka Marija i Jasenka “kliknule” u trenutku.
Bastaić svakog prosinca provodi božićnu akciju darivanja djece na odjelima pedijatrijske onkologije, a veliki je poklon planirala i za Jakova. Srećom, mališan je netom prije dolaska zime završio liječenje u KBC-u Zagreb.
– Jakov neće ostati bez poklona bez obzira na to što više nije u bolnici. Doma je, to me tako veseli! Voli Spidermana, evo nabavila sam mu jednog velikog – pokazuje nam Jasenka pričajući u dahu, a uz lutku Spidermana pripremila je i doslovno gomilu njegovih omiljenih “grickalica”.
Udrugu Nikola Bastaić otkrila je, kaže Marija, nedavno i sasvim slučajno. Ubrzo je poklon paket stigao do Požege, do velikog malog Jakova. Video u kojem uživa sa svojom novom lutkom herojem oduševljava! Njegov Spiderman i njegov dnevni boravak, energija dječaka željnog igre. No zašto i “grickalice”?
Dječak željan igre, slobode i s velikim apetitom!
Kako nam priča Marija Salaj, Jakov je nakon dugog liječenja i izlaska iz bolnice u manje od mjesec dana dobio čak kilogram težine. Veselo i energično dijete ima i dobar apetit.
– Jakov je “termit”, to dijete će posjesti sve što mu date. I terapiju koju sada uzima popije bez ikakvih problema – kroz smijeh nam priča Jakovljeva majka, prisjećajući se i onog razdoblja kad je njezinom sinu bila postavljena dijagnoza.
Visok i jak za svoje godište, Jakov je, kaže Marija, u siječnju ove godine naprosto bio prestao jesti. Bio je to alarm da se s dječakom nešto ozbiljno događa.
– Dijagnoza akutne limfoblastične leukemije postavljena mu je brzo, i odmah su ga uputili na liječenje u Zagreb. Bio je bez mene u bolnici tri dana dok nisam sve pripremila za svoje kćeri – prepričava Marija početak teškog razdoblja.
Boravak u bolnici, svi ti mjeseci, dakako nisu prolazili bez mnogo brige nad svakom nuspojavom kemoterapije, svakim novim nalazom.
– Govorili su mi u bolnici da je Jakov borac, da ima volje za životom. Prošao je šest ciklusa kemoterapije, borio se – prisjeća se Marija kroz suze.
Osobno ne znam kako bih ja to uspjela, djeca su mnogo prilagodljivija. U sobi smo se nas dvoje puno igrali, čitala sam mu, igrali smo se boksanja i njegovog omiljenog Spidermana, društvene igre…
Mjeseci izolacije u bolničkoj sobi
Nije, dodaje, teško gledati samo ono što se događa vašem djetetu. Nezamisliva je bol i strah za svako dijete koje se tamo liječi. Uz tu bol i istovremenu organizaciju preuređivanja stare kuće u Požegi u kojoj stanuju te odvojenost od ostale djece, Marija je u jednom trenutku potražila pomoć bolničkog psihologa.
– Bez ove podrške teško bih izdržala, zato im hvala – priča otvoreno Marija, jer osim strica i strine, druge šire obitelji u Hrvatskoj nema.
Tijekom liječenja došao je trenutak kada su Jakov i Marija najviše vremena provodili sami u sobi, izolirani kako bi se smanjila mogućnost infekcija.
– Nakon prvotnog šoka u bolnici on se ubrzo odlično navikao na čitavo bolničko okruženje, a i na boravak u sobi. Osobno ne znam kako bih ja to uspjela, djeca su mnogo prilagodljivija. U sobi smo se nas dvoje puno igrali, čitala sam mu, igrali smo se boksanja i njegovog omiljenog Spidermana, društvene igre… Ponekad bih, kad je zaspao, otišla po kavu – opisuje Marija desetomjesečnu svakodnevicu.
Nakon dolaska kući svakodnevica se itekako promijenila. Dječačić sada ima svoje dvorište, svoje mjesto u kući za igru, svoje sestre koje ga obožavaju.
– Jednom riječju sloboda! Jedva čekamo proljeće kada će se Jakov moći ponovno igrati na svom travnjaku i u voćnjaku – veseli se majka.
Pomoć udruga i dobrih ljudi
Sve što su kao obitelj postigli i izdržali, napominje Marija, ne bi bilo moguće bez podrške raznih udruga.
– Mnogo su nam pomogle udruge, Krijesnica iz Zagreba, udruga iz Karlovca Jak kao Jakov, prikupila sam financijske donacije za sina. Uredili smo fasadu, krovopokrivač se odrekao zarade, dečki su naplatili samo materijal. Svima sam jako zahvalna! Tu je i pomoć gospodina Mile Petrušića, krovopokrivača koji nam uskače kad god u kući zatreba “muška ruka”. Preuredili smo kuhinju i spavaću sobu, kupila sam parni čistač, želim da mi dijete ima sve najbolje i sigurne uvjete – opisuje Marija.
Marija je samohrana majka, valja napomenuti, a s obzirom na niz problema i dnevnih obaveza s pravom je možemo nazvati “majka hrabrost”. Prije negoli se Jakov razbolio jedna od glavnih briga bila joj je kupovina automobila i polaganje vozačkog ispita. Sada, kaže, o tome ne brine mnogo, no nedostatak automobila gotovo im je svakodnevni problem.
Cijepanje drva nije problem, ali nedostatak auta jest
Svaki odlazak na kontrolni pregled za Jakova, ali i zdravstveni pregledi za djevojčice od kojih jedna boluje od rijetke bolesti GA1, zahtijevaju korištenje taksi prijevoza.
– Već samo prijevoz do trgovine za opskrbu hrane bila bi mi ogromna pomoć, kamoli kad moramo do bolnice u Požegu. Cijepanje i nošenja drva za peći, košnja i slični radovi nisu mi problem, na to sam navikla. Kad Jakov zaspi obično oparim podove, rješavam rublje, drva… Važno mi je da djeca svaki dan imaju i voća i povrća, da su na toplom i zbrinuti – organizirana je i odlučna Marija.
Danas joj riječi utjehe, kada su potrebne, daje najstarija kći.
– Odrasla je toliko brzo, ona je moja prijateljica, moja velika potpora. S njom mogu o svemu razgovarati, ona uvijek ima neku toplu riječ. Osim toga i zdravlja moje djece, ne treba mi više ništa – zaključuje Marija Salaj.
Udruga za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti “Nikola Bastaić” osnovana je lani, u spomen humanitarca Nikole Bastaića koji je preminuo nakon duge borbe s karcinomom. Njegova supruga godinama provodi akcije božićnog darivanja djece na odjelima pedijatrijske onkologije u hrvatskim bolnicama. Donacije se prikupljaju čitave godine, a udrugu možete direktno kontaktirati na mail adresu udruganikolabastaic@gmail.com.
Za pomoć obitelji Salaj iz Požege možete se obratiti Mariji Salaj, na mail adresu marija.salaj8@gmail.com.
