Poštovani, molim vas možete li preko vašega portala poručiti prof. dr. Eduardu Vrdoljaku da su sestre na splitskoj Onkologiji anđeli na Zemlji?! Piše nam to Slavena Dumanić iz Solina, mlada žena koja se u toj, najljepšoj dobi, suočila s najtežom dijagnozom – karcinomom.
Nakon šoka zbog dijagnoze brzo se morala pribrati i suočiti. Njezina velika familija, kako kaže, od prvoga trenutka je s njom.
– Moj suprug Marin, kćerke Dea i Tara, sestra, majka, najbliži prijatelji su zajedno sa mnom zasukali rukave i krenuli u borbu. Joj, hvala im opet, to vam je na djelu ona često spominjana uzrečica “u dobru i zlu”, e tada u tom drugom dijelu, tom zlu vidite tko vas stvarno voli, a tko ne, iskreno će Slavena.
A uz drage ljude, tu joj je uz brojnu obitelj, prijatelje nesebično pomogao upravo prof. dr. Eduard Vrdoljak.
– Svi su me pitali kako sam do njega došla, jel’ mi trebala veza, jesam li koga zvala, ali svima sam govorila kako me jednostavno dopao prof. Vrdoljak. Eto, tako vam je to bilo i od početka je prema meni bio veliki čovjek i stručnjak, priča nam Slavena. I neka se to zna.
“…ne bih izgurala da ona nije bila uz mene”
S timom je pripremio protokol liječenja, dao joj važne smjernice, savjete za što lakši “hod” kroz terapije…
– Bila sam na zračenju, počela se i zdravije hraniti, jesti zdrave voćne kompote, (hvala suprugu Marinu na trudu). Tad je u protokolu liječenja došla nova terapija, brahiterapija, priča Slavena.
Nije pojma imala što je čeka, ali kako kaže, svu tu fizičku bol koja je pratila terapiju bilo je lakše podnijeti uz divno medicinsko osoblje.
– To su tako prekrasna bića, draga i senzibilna. Ja sam toliko ganuta da sam iako jako rječita, ostala bez riječi. Zaista se treba ustajati kad im se imena izgovaraju! Molim vas to zapišite. Ne mogu se sjetiti imena sestre koja je bila uz mene, ali zaista želim da dođe do profesora i do te medicinske sestre jer ne bih izgurala da ona nije bila uz mene, govori nam Slavena.
Kako smo doznali, medicinska sestra koju spominje je Sandra Ivić Miletić, glavna sestra Onkologije. Neka i to ostane zapisano.
Biti liječnik nije samo posao
Osim sestre Sandre, zadivljena je i s dr. Matulić. Ona je s bolovanja došla zbog nje, nadzirala sve i pazila da joj ništa ne fali.
– Znam da će oni reći kako samo rade svoj posao. Ali ti ljudi trebaju trebaju svakoga dana biti svjesni svog bića i veličine! Hvala im svima. To su svi liječnici koji prate moje liječenje; dr. Čerina, dr. Šuto, dr. Duplančić, dr. Boko. Ne zaostaju ni ostali, sigurna sam, ali ove osobno poznajem. Hvala im do neba, kaže na kraju bolesti usprkos, vedra i zahvalna Slavena Dumanić iz Solina.
Hvala divnim ljudima Onkologije i dnevne bolnice, Slaveni na iskrenosti. I još nešto na samom kraju: sretan joj 47. rođendan u ime naše zagrebačko-splitske redakcije! Neka na današnjoj torti i slavljima koja dolaze bude što više veselja i rođendanskih svjećica.
