Maturant Pero Sunara živio je život poput ostalih vršnjaka, završavao je srednju školu, trenirao u ‘Hajduku’ i kovao planove… No, tada je, sada već davne 1999. prometna nesreća na povratku s maturalne zabave promijenila njegov život.
– Vraćali smo se s maturalne zabave, doživio sam tešku nesreću u kojoj mi je stradala kralježnica i život mi se promijenio u sekundi – prisjeća se Pero.
No, sportski duh davao mu je snage za život, znao je da odustajanja nema. Ubrzo je krenuo s rehabilitacijom.
– Kroz rehabilitaciju sam se fizički, ali i psihički oporavljao. To vrijeme mi je pomoglo da se bavim sam sa sobom, prìča Pero.
Obitelj najveća podrška
Obzirom je bio sportaš, a zbog nesreće nije mogao nastaviti s nogometom, odabrao je atletiku, bacanje koplja i kugle i postigao izvrsne rezultate.
– Bio sam zadovoljan rezultatima, ali zbog nedostatka toliko slobodnog vremena i drugih prioriteta u životu, probao sam košarku u kolicima koja me na prvu osvojila. U Košarkaškom klubu invalida Split ima nas 12. Dobro igramo, tri godine za redom osvojili smo i Kup Hrvatske – zadovoljno će Pero.
U međuvremenu u njegov život ušla je i ljubav. Postao je otac blizanaca, a obitelj mu je bila i ostala najveća podrška.
Kako kaže, otkad je nastradao i postao osoba s invaliditetom, puno toga se promijenilo nabolje, od svakodnevnih uvjeta do zakonske podrške. Ipak, trebali bi biti što više u javnosti i o njihovim sportskim natjecanjima bi se trebalo više slušati, čitati, pisati u medijima.
– Sretan sam što živim u Kaštelima, mjestu ugodnom za život. Ovdje se osobama s invaliditetom maksimalno izlazi u susret, ima dovoljno parkinga, rampi, prilagođenih plaža. Raduje nas i što je država izjednačila naknade paraolimpijcima s olimpijcima – kaže.
Onima slične sudbine, a ne znaju kako izaći iz začaranog kruga invaliditeta i depresije, savjetuje da što više budu na otvorenom, druže se s ljudima, a ako imaju sportskih afiniteta neka se okušaju u sportu. Košarkaši u kolicima Splita čekaju na njih. A njih pak čeka natjecanje u Prvenstvu i Kupu.
Pero Sunara najbolji je motiv svima, ne samo na današnji Međunarodni dan osoba s invaliditetom, već svaki dan. Dan u kojem, usprkos nedaćama, svi imamo pravo na ispunjen, kvalitetan i sretan život.
