Poseban događaj, teško usporediv s bilo kojim drugim novinarskim na kojem sam bila. Što književno-pjesničkim, što političkim, što zdravstvenim. Zbirka poezije “Budi i ti…” posvećena je oboljelima od raka i za njih napravljena. Ali su u njoj i pjesme oboljelih i onih koji su nekoga od ove bolesti, na žalost, izgubili. Emotivno nošenje s gubitkom voljenih, ali i gubitkom prijatelja koji te napuste kada sam oboliš, djeličak je iskustava podijeljenih u stihovima i na promociji zbirke.
Ako je za sada dojam da je promocija bila tužna ili depresivna, želim to rasplinuti. Toliko dobre energije, smijeha, humora i iskrenosti u dvorani Matice hrvatske proteklog vikenda teško ću prenijeti u ovom tekstu.
Prizor pjesnika oboljelog od raka dok izlazi u atrij uz pomoć štaka i s osmijehom govori “Ma jebeš rak, odo ja zapalit’!”, budi mi vjeru u snagu čovjeka i moć prihvaćanja realnosti. Ne sudimo olako i ne sudim, i sama sam pušač. Iza te njegove rečenice dakako stoji priča, ozbiljna i hrabra. Odlučan da će doživjeti stotu, ovaj je pjesnik i hrvatski branitelj, prvo počeo pričati o svojoj supruzi i djeci. Ljetos ih je poslao na putovanje neka se, kaže, nauživaju jer od novca na računu čovjek nema ništa.
Ovaj divan projekt pokazuje koliko je umjetnost dio našeg svakodnevnog života, gdje se dodiruju svjetovi i gdje se događa umjetnost. Imate apsolutnu potporu Ministarstva kulture i medija.
Utjeha i riječi snage oboljelima, ali i onima koji o njima skrbe
Našem malom društvu na pauzi, uz spomenutog gospodina te mladu pjesnikinju Zoricu s otoka Krka, na kratko se pridružio vitalan umirovljeni djelatnik zagrebačke Čistoće. Bolest poput raka, smatra, bira nasumično i ne možemo je kontrolirati. Ovu njegovu misao dokazali su stihovi iz zbirke poezije “Budi i ti…”. Pjesme o borbi, podršci, i bolesti pričaju vrlo osobna iskustva svakojakih ljudi svakojakih sudbina. A stihovi koje je pisao netko iz Bosne i Hercegovine ili Kanade još jednom su dokaz da bolest nema granica. Bolest zvuči isto, emocije zvuče isto, gdjegod bili.
Zamišljala sam po povratku kući kako bi, čitajući ove pjesme, reagirali oboljeli od raka. Bi li im bila utjeha? Bi li u njoj pronašli nešto s čime se mogu poistovjetiti? Smatram da bi. Itekako. No kako je izvrsno poentirala Sandra Karabatić, podrška je nužna i svima onima koji skrbe o onkološkim bolesnicima.
Istaknula je ovo Karabatić, koja, kao glavna medicinska sestra Zavoda za tumore pluća i sredoprsja Klinike za plućne bolesti Jordanovac, svakodnevno skrbi o pacijentima. Obitelji i prijatelje pacijenata nitko ne priprema na sve što ih čeka na putu liječenja njihovih voljenih, upozorila je Karabatić. Stoga su pjesme posvećene oboljelim ili preminulim članovima obitelji ili prijateljima, vrlo važan doprinos ovoj zbirci.
Ali taj doživljaj kada slušate živog čovjeka koji čita pjesmu koju je sam napisao, svidjela se ona vama ili ne, ima jačinu koju ne možemo nadoknaditi ničim drugim.
50 posto pacijenata tijekom liječenja bez psihološke pomoći
Iza zbirke poezije “Budi i ti…” uz Karabatić, predsjednicu Udruge oboljelih od raka pluća i drugih bolesti pluća “Jedra”, stoji predsjednik Udruge KULTura sNOVA Zdravko Odorčić. Gospodin s bijelim šeširom, mudrom ali i dječačkom energijom, i s ljubavi prema poeziji. Nisu ovo osmislili i proveli bez dobra razloga. Naime istraživanje među hrvatskim onkološkim pacijentima pokazalo je da 60 posto oboljelih od raka pluća doživljava emotivne poteškoće. Njima 50 posto tijekom liječenja nije ponuđena psihološka pomoć.
Poezija je, čini mi se, polako i s godinama zašla u neke privatnije sfere i pjesnička društva. Ovakva zbirka pokazuje da poezija nije zato i izgubila svoju društvenu ulogu. Dapače, treba joj omogućiti više prostora, pa i u medicini. Kazat ću i konkretno zašto. Kao novinar, grafički i video dizajner, veliki sam zaljubljenik u tehnologiju, a sati rada prolaze mi pred računalom. Ali taj doživljaj kada slušate živog čovjeka koji čita pjesmu koju je sam napisao, svidjela se ona vama ili ne, ima jačinu koju ne možemo nadoknaditi ničim drugim.
Mogu zamisliti pacijente da se druže i čitaju, i da im to emotivno može biti značajna potpora tijekom i nakon liječenja. Jer ova ih zbirka istinski – razumije.
Podrška daljnjem razvoju projekta Ministarstva kulture i medija
Potvrdila je to i Mirjana Piskulić, posebna savjetnica ministrice kulture dr. sc. Nine Obuljen Koržinek. U pozdravnom govoru nije se libila pokazati emocije. Najavila je podršku projektu “Odorčićeva Polica Riječi – Sandra i prijatelji od pera”, čiji je dio upravo ova zbirka.
– Kad saznate dijagnozu ipak ste osamljeni, koliko god bili okruženi ljudima ipak je proživljavate u samoći. Umjetnici također stvaraju ili u samoći, ili u sumnji. Čini mi se da su ta dva svijeta u tome slična, da su umjetnici prijemčljiviji osobama koje prolaze kroz bolne situacije. Ovaj divan projekt pokazuje koliko je umjetnost dio našeg svakodnevnog života, gdje se dodiruju svjetovi i gdje se događa umjetnost. Imate apsolutnu potporu Ministarstva kulture i medija – kazala je Piskulić.
Dalić, Popović i bez ChatGPT-ja
Neću navoditi koja mi je pjesma u zbirci “Budi i ti…” najdraža, jer poezija je, srećom, stvar i ukusa. Kažem “srećom” jer u ovoj zbirci nema umjetne inteligencije i ChatGPT jezika kojeg svakodnevno čitamo u postovima na društvenim mrežama. Pa onda svi i sve manje-više zvuči isto. Stoga je ova zbirka osvježenje, najkraće rečeno.
Što se tiče same promocije bilo je na njoj uz humor, pljesak, kolače i zagrljaje dosta suza. Neka ih je bilo. Od niza detalja koja bi ispunila knjigu istaknut ću svega par. Iznenađenje izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, koji je svojim dolaskom podržao ovaj projekt, detalj je iz spontane i tople atmosfere čitave promocije. Sjeo je iza u publiku s pjesnicima i pacijentima, ne želeći odvlačiti pažnju.
Potom gospodsko držanje umjetnika Dimitrija Popovića, koji je autor krasne naslovnice zbirke, podsjetnik je na pojam poštovanje. Popović je odslušao doslovno svako čitanje pjesama. Naime nakon prvog dijela promocije svim prisutnim pjesnicima omogućeno je da pred publikom pročitaju svoju pjesmu i ako žele nešto dodatno kažu. Zbirka je podeblja, natuknut ćemo. Razumijem Popovića. Jednom kad sjedneš i počneš slušati pjesnike i glazbenike koji su nastupili (osobit dojam ostavio je čovjek kojem ne treba mikrofon Stjepan Franetović), nemaš želju izići.
Za kraj bih citirala pjesnikinju koja je pred publiku izašla s riječima da nije važno ni kako se zove ni odakle dolazi, što ću i ovdje respektirati. Onkološki je bolesnik, a stomu koju ima naziva svojom “najboljom prijateljicom”. Bez stome, kaže, ni nje ne bi bilo.
– Bitno je da sam čovjek i da sam tu.
