Kad se bolesniku najavi operacija srca, većina pažnje prirodno je usmjerena na sam kirurški zahvat, anesteziju i razdoblje koje slijedi nakon buđenja. Oporavak se pritom često doživljava kao proces koji započinje tek po izlasku iz jedinice intenzivnog liječenja. Međutim, suvremena klinička praksa pokazuje da takav pogled više nije potpun jer oporavak zapravo započinje mnogo ranije – već u razdoblju prije operacije kad bolesnika pripremamo za fizički i psihološki stres koji zahvat nosi.
Prijeoperativna fizioterapija
U tom se kontekstu sve češće govori o perioperativnoj fizioterapiji, koja obuhvaća razdoblje prije i nakon operacije. Dok je prijeoperativna fizioterapija usmjerena na pripremu i edukaciju bolesnika, postoperativna rehabilitacija ima cilj povratka izgubljenih funkcija. Kod pojedinih bolesnika riječ je i o habilitaciji odnosno ponovnom usvajanju normalnog pokreta. Takav cjelovit pristup omogućuje sigurniji i brži oporavak te naglašava važnost kontinuiteta skrbi.
Bolesnici koji se upućuju na kardiokirurške zahvate često već imaju smanjenu tjelesnu kondiciju. Dugotrajna srčana bolest, umor i zaduha dovode do smanjene pokretljivosti i postupnog gubitka mišićne snage. U svakodnevnoj praksi susrećemo bolesnike koji prolaze različite, često vrlo zahtjevne zahvate, od planiranih operacija premosnica i srčanih zalistaka do hitnih, životno ugrožavajućih stanja koja zahtijevaju intenzivno liječenje i napredne oblike potpore cirkulaciji i disanju. U takvim okolnostima organizam teže podnosi operacijski stres, a oporavak može biti sporiji i praćen komplikacijama.
Učestale respiratorne komplikacije
Posebno su osjetljiva pluća. Nakon operacije bol i nelagoda u području prsnog koša potiču plitko disanje i izbjegavanje kašlja, što pogoduje zadržavanju sekreta i razvoju infekcija. Respiratorne komplikacije i dalje su među najčešćim razlozima produljenog boravka u bolnici. Upravo zato fizioterapija ima važnu ulogu već prije operacijskog zahvata. Iako u kliničkim uvjetima često nemamo mogućnost dugotrajne pripreme, važno je da bolesnik prije zahvata dobije jasne informacije, podršku i smjernice.
Priprema pritom ne podrazumijeva samo kratak susret neposredno prije operacije, već kontinuiranu edukaciju i vođenje od strane fizioterapeuta, uz razvoj edukativnih materijala koji bolesnicima omogućuju da se s tehnikama disanja, iskašljavanja i sigurnog kretanja upoznaju na vrijeme. Takav pristup sve se više razvija kao standard perioperativne fizioterapije. Kada bolesnici te postupke usvoje unaprijed, nakon zahvata se osjećaju sigurnije i ranije se uključuju u rehabilitaciju.
Pristup i međunarodne smjernice
Takva priprema najčešće je moguća kod planiranih zahvata, dok kod hitnih operacija za nju jednostavno nema vremena. U tim situacijama rehabilitacija započinje odmah nakon zahvata, a rana respiratorna terapija i mobilizacija postaju prvi i najvažniji koraci oporavka.
Ovakav način rada uklapa se u suvremeni koncept poznat kao fast-track, odnosno ubrzani i organizirani oporavak nakon operacije. Cilj takvog modela nije požurivati bolesnika, već smanjiti komplikacije i nepotrebno mirovanje te ga što ranije sigurno vratiti osnovnim funkcijama poput disanja, ustajanja i hodanja.
Upravo zato fizioterapija ima središnju ulogu jer pokret postaje dio terapije, a ne tek završna faza liječenja. Ovaj pristup prepoznat je i u međunarodnim ERAS smjernicama koje naglašavaju ranu aktivaciju i aktivno sudjelovanje bolesnika u vlastitom oporavku.
U takvom modelu fizioterapeut više nije uključen samo u kasnoj rehabilitaciji nego postaje važan član tima od samog početka liječenja. Edukacijom, respiratornom terapijom i poticanjem ranog kretanja moguće je spriječiti brojne komplikacije i skratiti vrijeme hospitalizacije.
Pacijenti – aktivni sudionici vlastitog oporavka
U svakodnevnom radu u jedinicama intenzivnog liječenja jasno vidimo koliko rana respiratorna terapija i mobilizacija mogu promijeniti tijek oporavka te bolesnicima omogućiti brži povratak samostalnosti.
Za bolesnike to znači da ni u razdoblju prije operacije nisu pasivni promatrači, već aktivni sudionici vlastitog oporavka, jer pravilno disanje, rana mobilizacija i suradnja s fizioterapeutom mogu značajno utjecati na brzinu povratka svakodnevnim aktivnostima.
U radu s bolesnicima, ali i kroz angažman u udruzi Veliko srce malom, koja okuplja osobe sa srčanim bolestima i njihove obitelji, dodatno se potvrđuje koliko su edukacija, podrška i razumijevanje procesa liječenja važni za osjećaj sigurnosti i uspješan oporavak.
U našem svakodnevnom radu u KBC Zagreb kontinuirano nastojimo unaprijediti kvalitetu perioperativne fizioterapijske skrbi i prilagoditi je suvremenim smjernicama.
Operacija srca ne započinje u kirurškoj sali
Trenutačno se nalazimo u fazi pilot-projekta prijeoperativne fizioterapijske edukacije, u kojem bolesnike promatramo kao aktivne sudionike procesa oporavka. Njihove povratne informacije koristimo za kontinuirano unaprjeđenje sadržaja i kvalitete skrbi. Uz edukaciju i ranu mobilizaciju, važan dio skrbi čini i procjena funkcionalnog stanja bolesnika, a u budućnosti se planira uvođenje standardiziranih funkcionalnih testova koji će omogućiti objektivnije praćenje napretka i time dodatno unaprijediti kvalitetu oporavka.
Istodobno se sve jasnije prepoznaje potreba za kontinuiranom prisutnošću fizioterapeuta i u jedinicama intenzivnog liječenja, uključujući poslijepodnevne i večernje sate, što dodatno pridonosi sigurnosti i učinkovitosti liječenja. Promjene su već vidljive u svakodnevnoj praksi, a daljnji razvoj i napredak svakako su pred nama.
Operacija srca stoga ne započinje u operacijskoj sali. Ona započinje pripremom, znanjem i pokretom. Upravo ti prvi koraci često određuju koliko će oporavak biti brz i uspješan.
