Vrućica (povišena tjelesna temperatura) je stanje tjelesne temperature iznad one koja se smatra normalnom u većine ljudi, a to je 37 ˚C. Vrućica sama po sebi nije bolest već je simptom drugih stanja i bolesti. Porast tjelesne temperature u tim drugim stanjima i bolestima je znak da se obrambeni (imunološki) sustav aktivirao, najčešće radi borbe s infekcijama (bakterijskim ili virusnim).
Tjelesna temperatura varira od osobe do osobe, ovisi o periodu dana u kojem se mjeri, ali i o metodi mjerenja.
Povišenu tjelesnu temperaturu mogu uzrokovati infekcije (bakterijske, virusne, infekcije dišnog, mokraćnog ili probavnog sustava), može nastati nakon cijepljenja, kao simptom autoimunog poremećaja ili u sklopu reakcije na neke lijekove.
Simptomi i uzrok
Simptomi koji se mogu javiti uz povišenu temperaturu ovise o samom uzroku koji leži u podlozi povišenja temperature. Tako bolesnici s povišenom temperaturom mogu osjećati i zimicu, tresavicu, hladnoću, glavobolju, bol u mišićima i kostima cijelog tijela, znojenje, umor i ubrzan rad srca.
Ono što zdravstveni radnici ponavljaju svojim pacijentima je da u slučaju kad netko osjeti simptome poput grlobolje, kašlja, curenja nosa, bolova u cijelom tijelu, zimice, trbušnih tegoba kao što su proljev i povraćanje, obavezno IZMJERE TEMPERATURU. Prečesto pacijenti odlaze u liječničke ordinacije, a da uopće nisu izmjerili temperaturu.
Važan podatak
Zdravstvenim radnicima je podatak o temperaturi izuzetno važan jer nas usmjerava prema dijagnozi. Nije isto kad nam netko kaže da je imao temperaturu najviše do 37,5 ˚ C ili preko 39,5 ˚ C. Ponekad nam pacijenti kažu da nisu mjerili temperaturu jer znaju da ćemo je mi izmjeriti u ordinaciji. No, budući da često prije dolaska već uzmu neki lijek koji snižava temperaturu (antipiretik) onda ta temperatura koju mjerimo u ordinaciji nije podatak na koji se možemo osloniti prilikom postavljanja dijagnoze.
S kakvim toplomjerom je najbolje mjeriti temperaturu i na kojem mjestu?
Temperatura se može mjeriti u ustima, pod pazuhom, u uhu, na čelu i rektalno (u završnom dijelu debelog crijeva). Najtočnija je temperatura izmjerena rektalno ili u ustima. A najmanje točna je izmjerena u uhu i pod pazuhom. Temperatura izmjerena rektalno je za oko 0,5 ˚ C viša nego kad se mjeri u ustima ili pod pazuhom.
Najtočnija je temperatura izmjerena rektalno ili u ustima. A najmanje točna je izmjerena u uhu i pod pazuhom.
Nadalje, kad se izmjeri povišena temperatura, ukoliko je ona viša od 38 ˚ C potrebno je uzeti lijek za snižavanje temperature. Obično preporučamo da se do 38 ˚ C ne uzima ništa jer se s povišenjem temperature organizam bori protiv virusa i bakterija koji su ušli u njega i izazivaju bolest. No, ukoliko se bolesnik osjeća loše i ima bolove, može uzeti lijek i pri temperaturi ispod 38 ˚ C. Lijekovi koji snižavaju temperaturu ujedno djeluju i protiv boli pa ih nazivamo antipiretici/analgetici.
Postupak kod djece
Dati nešto za snižavanje visoke temperature je posebno bitno kod djece. Prečesto svjedočimo da se dijete s povišenom temperaturom odmah vodi doktoru bez da mu se dao antipiretik. No, zdravstveni radnici ne mogu skinuti djetetu temperaturu pogledom ili čarobnim štapićem. Djetetu isto moraju dati antipiretik te pričekati da lijek djeluje.
Rijetko se dogodi da kad netko dođe liječniku bude odmah na redu. Obično su tu i drugi bolesnici te je potrebno čekati što nekome tko se loše osjeća i ima visoku temperaturu nije lako. Zbog toga često bude nervoze u čekaonicama pa i sukoba. To se može izbjeći tako da se bolesniku da lijek za snižavanje temperature koja padne dok dođe do liječnika. Zdravstveni radnici će vjerovati bolesniku ili roditelju kad kaže da je imao temperaturu i da je pala na primijenjeni lijek.
Koje lijekove primijeniti za snižavanje povišene tjelesne temperature?
Najčešće se koriste paracetamol (Plicet, Lupocet, Efferalgan) i ibuprofen (Brufen, Neofen), samostalno ili u kombinaciji. I drugi lijekovi iz skupine nesteroidnih antireumatika (NSAR), kao što su ketoprofen (Ketonal, Knavon), naproksen (Nalgesin), diklofenak (Voltaren, DicloDuo, Diclac Duo), acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin) spuštaju povišenu temperaturu uz analgetsko djelovanje.
Važno je napomenuti da se lijekovi iz skupine NSAR ne smiju međusobno kombinirati zbog opasnosti od oštećenja bubrega.
Kod nas se još uvijek često za spuštanje temperature koristi acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin). Ona se ne smije davati djeci mlađoj od 12 godina. I kad se uzima potrebno je obratiti pozornost na dozu. Za spuštanje temperature se koristi doza od 300 mg više puta dnevno. U našim kućama su Andol ili Aspirin često prisutni u dozama od 75 ili 100 mg jer se uzimaju kao prevencija stvaranja krvnih ugrušaka. No, to nisu doze koje mogu spustiti povišenu temperaturu.
Nikad ne primjenjivati obloge od alkohola kao metodu skidanja temperature kod djece!
Fizikalne metode skidanja temperature
Osim lijekova, često se koriste i pomoćne metode kao što su kupanje, tuširanje te razni oblozi. Kod kupanja i tuširanja je bitno da voda nije hladna i bolesnik se ne smije tresti jer tada temperatura raste (zbog rada mišića).
Stavljanje obloga od vode na manje dijelove tijela (čelo, stopala), obloga od krumpira ili svinjske masti i slično, metode su upitne učinkovitosti.
Stavljanje alkoholnih obloga može biti izuzetno opasno, pogotovo kod djece. Kroz tanku kožu se alkohol apsorbira u organizam i može dovesti do po život opasnog otrovanja alkoholom. Stoga nikad ne primjenjivati obloge od alkohola kao metodu skidanja temperature kod djece!
Potporne mjere
Zdravstveni radnici redovito savjetuju osobama s povišenom temperaturom da se odmaraju, uzimaju dovoljno tekućine, zdravu i uravnoteženu prehranu. Odmor je bitan jer omogućuje organizmu da se usredotoči na borbu sa uzrokom povišene temperature. Uzimanje dovoljno tekućine je bitno jer se i na taj način organizam rashlađuje.
Je li temperatura hitno stanje?
Često pitanje za zdravstvene radnike je: “Treba li se netko čim izmjeri povišenu temperaturu što prije javiti doktoru?” Odgovor ovisi o tome radi li se o bebi, većem djetetu ili odrasloj osobi. Ukoliko se radi o bebama, najbolje je javiti se liječniku ukoliko temperatura traje dulje od 24 sata.
Kod veće djece važno je promatrati kako se dijete ponaša. Ukoliko dijete ima temperaturu, a normalno se igra, jede, pije, najčešće se radi o virozi. Potrebno je skidati temperaturu, davati dovoljno tekućine, pratiti stanje djeteta i javiti se liječniku ako temperatura traje duža od 3 dana. Ta 3 dana temperature imaju svoju svrhu.
U većini slučajeva povišena temperatura je uzrokovana virusnom infekcijom dišnih organa. Većina tih virusnih infekcija traje 3 dana i nakon toga bude bolje. U ta tri dana ako nema ozbiljnijih drugih simptoma ne treba ići doktoru jer ukoliko se ode moguće je da će pacijent dobiti nepotrebni antibiotik ili biti upućen na neku nepotrebnu dijagnostičku pretragu. Od oboje će biti više štete nego koristi.
Kod koga treba biti oprezan s povišenom temperaturom?
Kod male djece, osoba visoke životne dobi i onih koji imaju druge bolesti što oslabljuju imunološki sustav, osoba koje uzimaju lijekove koji potiskuju imunološki sustav (bolesnici s transplantiranim organima, autoimunim bolestima i slično).
Bebe do šest mjeseci zbog nepotpuno razvijenog imunološkog sustava često ne mogu ni razviti povišenu temperaturu. A ako je razviju stanje se može promijeniti (pogoršati) u svega nekoliko sati.
Osobe visoke životne dobi isto imaju oslabljen imunološki sustav. Uz to često i druge bolesti te uzimaju brojne lijekove, pa ni u ozbiljnom stanju ne moraju uopće razviti temperaturu. A kad je razviju treba ih pomnije pratiti (kao i bebe) zbog mogućnosti komplikacija i brzog pogoršanja.
Ukoliko je temperatura odmah visoka (preko 39,5 C), ne pada kad se popije antipiretik, praćena je općim lošim stanjem, pojavi se osip u obliku sitnog potkožnog krvarenja po tijelu, ukočen vrat ili grčevi (konvulzije) potrebno je odmah javiti se liječniku.
