Dijeta, vježbanje, prestanak pušenja i slične važne životne odluke često se donose dolaskom nove kalendarske godine. Mnogi razmišljaju što bi trebali promijeniti u svom životu od Nove godine.
No, postavlja se pitanje jesu li takve novogodišnje odluke doista održive ili je riječ o obećanjima koja (ne)svjesno namećemo sami sebi, a čije neispunjavanje često rezultira razočaranjem i frustracijom. Čini se da je upravo to slučaj. O čemu je točno riječ pojasnila je osječka psihijatrica, dr. Andrijana Šantić.
Simboličan čin prijelaza
– Novogodišnje odluke u našem su društvu simboličan čin prijelaza i prilika da osoba određenu promjenu smjesti u novu životnu cjelinu. Međutim, problem je što često ne shvaćamo da je riječ o psihološkom činu. Takve odluke nastaju iz unutarnje napetosti, a ne iz stvarne unutarnje spremnosti na promjenu, pojašnjava dr. Šantić.
Dodaje kako se novogodišnjim odlukama često pokušavamo prezentirati onakvima kakvi trenutno nismo, identificirajući se s idealiziranom slikom sebe. Ta “maska” može služiti kao zaštita od drugih, ali istodobno potiskuje naša realna ograničenja.
– Sama odluka da budemo “bolji” na neki način funkcionira kao obrambeni mehanizam. Kad u toj odluci ne uspijemo, problem nije u nedostatku volje, nego u sudaru svjesno postavljenog cilja s nesvjesnim otporom, ističe.
Ako shvatimo da odluka nije uspjela, to nije kraj svijeta, već početak razumijevanja vlastitih realnih kapaciteta i granica.
Uspoređivanje sa idealima
Krajem godine, objašnjava nadalje, dolazi do pojačane introspekcije i evaluacije vlastitih postignuća. Uspoređivanje sa idealima tada često aktivira depresivne i anksiozne sadržaje.
– Imamo osjećaj da smo samim donošenjem odluke već nešto poduzeli. Problem nastaje kad shvatimo da zapravo ne razumijemo vlastite motive. Odluka ima smisla samo ako je povezana s onime što je nama osobno važno, odnosno s vlastitim vrijednostima koje sami prepoznajemo, naglašava dr. Šantić.
Neispunjavanje odluka i nedostizanje ciljeva može dovesti do neurotične preokupacije, osjećaja gubitka kontrole i emocionalne neravnoteže.
– Ako shvatimo da odluka nije uspjela, to nije kraj svijeta, već početak razumijevanja vlastitih realnih kapaciteta i granica. Važno je zapitati se čemu je ta odluka trebala služiti i što smo njome zapravo željeli ispuniti, kaže.
Umjesto odluka – namjere
Umjesto o novogodišnjim odlukama, savjetuje da je korisnije govoriti o namjerama. Namjere su “nježnije”. Odluka često ima prizvuk prisile i može se doživjeti kao agresivan čin prema sebi. Namjera, za razliku od toga, otvara prostor za promjenu i za drugačiji unutarnji dijalog. Upravo taj dijalog omogućuje stvarnu promjenu, pojašnjava.
Pitanje je, dodaje, što nam je doista potrebno te gdje trošimo energiju, a da zauzvrat ništa ne dobivamo. Također upozorava na zabludu da su novogodišnje odluke isključivo individualna stvar.
– Svaka promjena ponašanja odjekuje u obitelji, među partnerima i prijateljima. Kad pojedinac pokuša promijeniti nešto važno, a sustav to ne može podnijeti, često dolazi do nesvjesnog povratka starim obrascima ponašanja, objašnjava dr. Šantić.
Nova godina može biti dobar simboličan početak motivacije, ali ne bi smjela predstavljati prisilnu transformaciju, već potvrdu vlastitih vrijednosti. Sama Nova godina nas neće promijeniti; ona je tek simbolična granica. Što je manje prisile, to je više razumijevanja, kaže naša sugovornica, kao i to da je veća i mogućnost pomaka u pravome smjeru.
Budući da se promjene često bojimo i nismo dovoljno fleksibilni, želja za promjenom brzo će nestati ako u njoj ne vidimo dublji smisao.
– Neka i ove godine postoji namjera. A ako u njoj ne uspijemo, važno je zapitati se što smo tom namjerom željeli postići; savjetuje dr. Šantić.
Stoga nemojte donositi velike odluke naprečac. Umjesto toga, pokušajte osvijestiti što vam je doista važno, učiniti nešto za sebe i time postupno stvoriti osjećaj veće dobrobiti.
