I četvrt stoljeća nakon transplantacije, šake Thea Kelza funkcioniraju izvrsno. Medicinski pothvat transplantacije obje šake austrijskom policajcu znan je potez iz životopisa prof. Milomira Ninkovića. Plastični kirurg danas vodi Odjel plastične i rekonstruktivne kirurgije u čepinskoj Priori otkud donose gdje je i kako je danas Kelz.
Do upoznavanja njega i prof. Ninkovića došlo je zbog tragedije koja ga je zadesila na poslu. Sumnjiva torba u jednoj školi u Klagenfurtu pokazala se bila je bomba. U eksploziji je ostao bez obje šake.
Dvije godine tražili su donora
Transplantacija šaka s mrtvog donora trajala je duže od 18 sati u Klinici Medicinskog sveučilišta u Inssbrucku gdje je tada radio prof. Ninković. Bila je to tada, 2000., prva obostrana transplantacija šaka s mrtvog donora.
– Sanjao sam san u budnom stanju. U tom snu sam ležao u krevetu u bolničkoj sobi s dvije nove ruke. Čekao sam i nadao se. Nikada nisam pomislio odustati, prisjeća se ovaj policajac.
Kirurški postupak prof. Ninkovića i kolege nije brinuo nego mogućnost odbacivanja organa. Kako kaže ovaj liječnik, dvije godine su tražili donora jer se puno toga moralo poklopiti.
– Tek kada smo izašli iz sale, shvatili smo da je prošlo 18 sati i 20 minuta. Toliko smo bili koncentrirani na svaki naš potez da nismo bili ni umorni – kaže.
Putovanja po svijetu
S novim šakama Kelz je dvije godine kasnije krenuo motorom na Sjeverni pol, a potom u Južnu Ameriku gdje je pao i slomio desnu podlakticu. No, sve je završilo u redu i radio je u policiji do mirovine.
– Kada sam ga prvi put pitao što želi dobiti operacijom, odgovorio je: „Imam samo dva cilja. Jedan je ići samostalno u toalet. Drugi je kad dotaknem suprugu i kćerkicu, da ih osjetim svojim rukama“. On je danas najveći promotor ovog zahvata jer svakodnevno, kroz svoje uobičajene aktivnosti, pokazuje kakvu je kvalitetu života dobio. Kada ga vidite kako nožem i vilicom reže jabuku, piše, nikada ne biste rekli da su njegove šake transplantirane s mrtvog čovjeka, kaže prof. Ninković.
