Prema podacima američkog Društva za za borbu protiv raka, rak dojke kod muškaraca čini manje od jedan posto svih slučajeva. Đakovčanin Dubravko Ferger tijekom života ne samo da nije razmišljao o toj statistici, već i da jest, smatrao bi da je on dio većine populacije koju to neće zadesiti. No, ipak jeste.
– U svibnju 2014. bio sam na jednoj proslavi i odjednom me presjekla neopisiva bol u žučnoj kesici. Odvezli su me u KBC Osijek odakle sam transportiran u OB Našice jer je tamo bio izgledniji brži operativni zahvat. No, nakon toga ja se nisam probudio, nego sam pao u komu, počeo je priču danas 75-godišnji Ferger.
Rak je metastazirao
No, sedam mjeeci kasnije tuširao se, kaže, i ručnikom zapeo za “nešto” na dojci što ga je zaboljelo i činilo mu se da ga je nešto ubolo. Supruga mu je, sjeća se, iz zafrkancije rekla da sigurno ima rak dojke.
Nije čekao, nego je odmah otišao liječniku koji ga je poslao na ultrazvuk. Iako se nadao da je riječ tek o masnom tkivu, liječnik mu je, kaže, priopćio da ima rak dojke.
– Nije prošlo puno vremena. Već idući tjedan bio sam na operacijskom stolu. Moram reći da smo liječnik i ja o svačemu pričali, no ja nikada nisam ni želio znati o čemu se radi, već sam čekao daljnje liječničke upute, kaže nam Ferger, dodajući da je tek doznao da je riječ o raku koji je metastazirao pa su mu, dodaje, uklonili dojku i limfne čvorove. Potom je prošao kemoterapiju i zračenje.
Nakon kemoterapije i zračenja, prisjeća se, stradala mu je koža kod plućnoga krila, no bio je uporan u korišenju raznih krema kako bi se koža sanirala i uspio je. Uz to, prepisan mu je lijek kojeg je morao koristiti pet godina. Uz to, ističe da ga je supruga tetošila raznim ljekovitim domaćim pripravcima, od kojih mu se u pamćenje urezao med, limun i đumbir.
I ne samo to, već su mu prijatelji donosili, kaže kroz smijeh, slavonsku “sapunjaru”, ljekovitu slaninu. Istovremeno je svaki dan supruga pripremala delicije koje on voli.
Počeo je pisati knjige
Na kućnoj njezi, kaže, počeo je na papir ispisivati svoja sjećanja. To je rezultiralo dvjema knjigama – “Mali zeleni bicikl” i “Svjedok jedan k’o nijedan”.
– Cijelo vrijeme bio sam optimist jer jednostavno nisam mogao povezati sebe s rakom dojke. Činjenica jest da su moj djed i otac preminuli od raka debelog crijeva. Rečeno mi je da je genom raka dojke jednak onom debelog crijeva. No, nisam se dao. Ne dam se ni danas. Idem na redovite kontrole i dobro se osjećam, kaže nam Ferger.
Đakovačku adresu zamijenio je onom u Paučju, mjestašcu u Slavoniji koje mu, kaže, itekako godi.
– Okružen sam prirodom, fizički rad izbjegavam, pokupim tek pokoju jabuku ili smokvu. Sretan sam jer smo supruga i ja okruženi tišinom i uživamo. Ona me nosi kao kap vode na dlanu iako je i sama bolesna i pretrpjela je srčani udar, priča nam ovaj zarazno optimističan 75-godišnjak.
U Osijek dođe tek na kontrole na koje se redovito odaziva. Poručuje svima, ne samo ženama, da se redovito kontroliraju. Naime, nakon operacije žuči, kaže, liječnici su mu rekli da je nekako moguće da nastane rak na nekome mjestu. Nije vjerovao, kaže, sve do prosinca kad je prilikom tuširanja primijetio nešto čudno.
– Doista sam mislio da su samo žene u opasnosti. No nije tako. Stoga savjetujem i muškarcima da pripaze jer nikad se ne zna koga može pogoditi što. Ja sam pravi primjer za to. No srećom, nakon operacije dobio sam 11 lijepih godina i nadam se da će ih biti i više, zaključuje Dubravko.
