Obiteljski liječnik ima najpotpuniji uvid u zdravstveno i socijalno stanje pacijenta. Prvi je kojemu se pacijent s povjerenjem treba obratiti.
Zdravlje nije samo nedostatak bolesti i/ili invaliditeta već (kako je to definirala WHO- Svjetska zdravstvena organizacija) stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, pri čemu je odmah razumljivo da je to cilj kojem treba težiti i doseći ga. Zato se u svakoj državi organizira sustav očuvanja i unapređenja zdravlja stanovništva, kroz organizacijske oblike koji su najpovoljniji i izvedivi u posebnostima svake države, koje predstavljaju sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđivanje zdravlja, sprječavanje bolesti, njihovo rano otkrivanje i pravodobno liječenje te za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju.
U Hrvatskoj je pružanje zdravstvene zaštite organizirano kroz tri razine:
- primarna razina
- sekundarna razina (specijalističko-konzilijarna djelatnost)
- tercijarna razina (uglavnom bolnička djelatnost)
Primarna razina zdravstvene zaštite obuhvaća praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unaprjeđivanje njihova zdravlja; sprječavanje i otkrivanje bolesti; liječenje i rehabilitaciju; zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, starijih osoba, žena i osoba s invaliditetom; preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina; organiziranje obveznih preventivnih pregleda; savjetovanje i zdravstveno prosvjećivanje te promicanje zdravlja; higijensko-epidemiološku zaštitu; sprječavanje, otkrivanje, liječenje i rehabilitaciju bolesti zubi i usta; zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju; patronažne posjete i zdravstvenu njegu u kući; medicinu rada; hitnu medicinu; palijativnu skrb; zaštitu mentalnoga zdravlja; izradu lijekova te opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima; sanitetski prijevoz.
Iz ovoga je vidljivo koliko je sama primarna razina sveobuhvatna i zahtjevna djelatnost. Pristup kojoj se osigurava kroz institut izabranog liječnika opće/obiteljske medicine, izabranog pedijatra (za djecu predškolske dobi), izabranog liječnika dentalne medicine (stomatologa) te izabranog ginekologa (za žene).
Previše nametnutog administriranja
Pritom treba znati da je pristup svim drugim razinama omogućen, kada za tim postoji medicinska potreba, kroz institut izabranog liječnika opće/obiteljske medicine. Obiteljski liječnik prati zdravstveno stanje svakog građanina koji ga je izabrao, od početka pa sve do kraja njegovog životnog puta. Otkriva i liječi novonastale bolesti, ali i prati i kontrolira sve kronične bolesti svog pacijenta.
Ne treba zaboraviti da su za dobru kontrolu bolesti potrebne dvije strane – pacijent i liječnik.
Nažalost, nedovršenim reformama zdravstvenog sustava proteklih desetljeća, izabranom liječniku su nametnute i druge obveze koje su primarno administrativnog karaktera. Ne pripadaju mjestu gdje bolesnik i njegov liječnik dogovorno odlučuju o ranom otkrivanju bolesti te dijagnostičkom i terapijskom putu.
Sve takve administrativne obveze dodatno skraćuju vrijeme koje liječnik ima na raspolaganju za svog pacijenta. To će trebati svakako riješiti na drugačiji način.
Prateći zdravstveno stanje i cjelokupni socijalni život pacijenta iz dana u dan, iz godine u godinu, izabrani liječnik zaista jedini ima potpuni uvid u stanje i potrebe svakog svog pacijenta. Predstavlja najsigurnijeg zdravstvenog stručnjaka kojem se s potpunim povjerenjem svatko od nas uvijek može i treba obratiti.
