Borbe za prava. U ovom današnjem trenutku borba je to za pravo da ne nosimo masku, za pravo da se ne cijepimo i za pravo da nas u bolnici sutra svejedno čeka spreman, obrazovan i zdrav medicinski djelatnik i liječi.
I opet je većina tiha, ratuje tek po Facebooku i međusobno grinta kako se osjeća diskriminirano. Tako se osjeća cijepljena teta u vrtiću koja se nema pravo testirati, a njezina necijepljena kolegica koja štiti svoje „pravo” dobije od države, od svih nas, pravo da se testira više puta tjedno na račun, opet svih nas.
Tako je i u školi, tako je i u poreznoj, gradskom uredu itd. Nikad diskriminacija nije učinila nikog sretnim. Samo opet diskriminirani šute, borci za prava viču, a država se upetljala da više ni sama ne može objasniti ovakve odluke. Zašto se onda svi nemamo pravo testirati na račun države? Zašto se cijepljene sankcionira za njihovu odgovornu odluku? Roditelji koji dovode djecu u vrtiću također imaju pravo biti necijepljeni. A necijepljen ne možeš od utorka eto u poreznu gdje te može pak čekati necijepljeni službenik, testiran na tvoj račun? Možda necijepljeni neće moći na kavu, ali će tamo cijepljene moći posluživati necijepljeni djelatnik? Pa, dobro, nema se što upitati nego tko je ovdje lud? Obično to tako biva kad se od g…. radi pita i pakira u celofan. Kad će na red doći pravo roditelja? Gdje je tu pravo da dijete dan ne provodi s necijepljenim učiteljem ili odgojiteljem? Gdje je pravo djeteta? Da se umjesto neodgovornih odraslih besplatnim testiranjem zaštiti djecu koju nitko ništa ne pita?
