“Kako su stručnjaci ukrali javnost” mogao bi se parafrazirati naziv jednog znamenitog animiranog filma, koji je Rijeku izdvojio u tome da je posve poljuljano povjerenje u Ministarstvo i Vladu, u pandemijskom glavinjanju, vratio na kolosijeke povjerenja. Mora se tu istaknuti ravnatelj riječkog KBC-a prof. dr. sc. Alen Ružić koji dnevno u javnost iznosi podatke, novosti, ciljeve, nabavu opreme, upute bolesnicima, bodri i zahvaljuje zaposlenicima, i u isto vrijeme saziva i koordinira mnoge koji su imali što reći ali ih nije imao tko čuti. Od udruga bolesnika do KOHOM-a od epidemiologa do molekularnih biologa i virusologa, Ružić koristi sve potencijale na način 24/7. Nema tu puno prognoza, ali konkretni koraci učinili su i to, da nakon opće zbrke kojom je ruke oprala EMA, dotad ugledna i značajna institucija u koju su bile uperene sve oči Europe, mnogi su eksperti, znanstvenici, liječnici, i svi ostali zdravstveni profesionalci, ostali s nizom neriješenih dvojbi i nepovjerenja oko cjepiva, posebno AstraZenecina. Nikad povjerenje ne pada u jednu točku, ono se širi sustavom u kojem, u politiku i nema baš odveć povjerenja, jer za to nema niti nekog posebnog razloga.
Struka na okupu
Ali, da se struka nađe na okupu, na svim razinama zdravstvenog sustava i oko njega, to je rijetko kad u jednom centru viđeno, kao proteklo vrijeme u Rijeci, gdje zapravo javnost bez neskromnog i neprikladnog veličanja dobiva dnevno barem jednu novu informaciju, uređaj poput prvog hitnog molekularnog laboratorija, struka se okuplja u koordinaciji koja onda može biti temelj odlukama stožera. I pri svemu tome, organizacija cijepljenja je u dvorani Zamet, kako to na svome FB profilu ističe renomirana stručnjakinja za Ustavno pravo i prorektorica riječkog Sveučilišta Sanja Barić, besprijekorna, a cijepljena je kako ističe AstraZeneca cjepivom. Što je vrlo indikativno, tek sad!
Jer, cjepivo su već razgrabili preko svojih liječničko-političkih kriterija mnogi koji su daleko od zdravstvenih radnika, ili ugroženih bolesnika, svojevrsna besramna elita koja je to pravo otela bolesnima i izloženim profesionalcima. Dok se u Zagrebu na cijepljenje, vjerojatno zbog AstraZenece, dogodio neočekivano slab odaziv masovnom cijepljenju, Rijeka ide puno redovnije, i kako se čini, mogla bi napraviti zaokret pa procijepiti velikim količinama cjepiva koje se najavljuje, možda iza polovice travnja, masovnim količinama cjepiva radno aktivnu populaciju, tako da dvorana Zamet radi dnevno s velikim brojem medicinskih kadrova i cijepnih mjesta.
Možda još nisu razrađeni svi stavovi oko AstraZenece, da se, primjerice, ipak iz tog cjepiva izuzmu žene mlađih dobnih skupina među kojima su zabilježeni slučajevi zgrušavanja krvi, ali ta mogućnost još nije isključena. Zaslužuje pažnju činjenica da su politika i država pokazali značajnu dozu nesnalaženja, i da dosad visoko cijenjeno tijelo poput Europske medicinske agencije, pere ruke, pa na koncu moraju odlučivati oni koji ne bi trebali imati u rukama takav problem, koje cjepivo kome dati. Ali, riječka bolnica je uspostavila veze svojih imunologa, hematologa, alergologa, s obiteljskim liječnicima i na visoku razinu sigurnosti podigla tako ugrožene skupine kakvi su primjerice, dijalizirani i transplantirani te drugi imunokompromitirani pacijenti.
HALMED, hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode, iako jedna od najcjenjenijih agencija te vrste u svijetu, i među desetak provjereno najboljih, nije u situaciji da donese pravorijek drugačiji od krovne udruge EMA, ali političari to jesu. Stoga treba usred velikih minusa jedan plus dati premijeru Plenkoviću, ako zaista ostvari najavu da će nabaviti i drugih vrsta cjepiva, jer će se inače pandemija još jače razbuktati. EU ministri oko toga se nisu dogovorili, ali ozbiljne zemlje, s ozbiljnim zdravstvenim institutima i njihovim procjenama, odlučile su da ne preuzimaju ni taj malen rizik, po cijenu da se za svoje odluke i ispričavaju ako treba, pa će AstraZenecom cijepiti starije od 55 ili 60 godina. To jest politička odluka, jer svi znaju da je to pitanje novca kojeg, kako smo vidjeli nije bilo za onkološke bolesnike i oboljele od leukemija i limfoma. To jest ozbiljna situacija u kojoj ljudi umiru, patnje se množe, teret na zdravstvene profesionalce raste do ruba izdržljivosti. Ali, Rijeka je sa svojim zdravstvenim profesionalcima udruženima na svim razinama, postala primjer. I time izgradila poseban model. Među njima treba također, posebno treba istaknuti epidemiologe, ne sve, nego one koji ne rade po diktatu politike, i snažan doprinos KOHOM-a, jer su liječnici obiteljske medicine dnevno u raljama bolesničkih sudbina i stvarnih (ne)mogućnosti.
Oni koji pandemiju prežive, neće ni znati kakav se rat vodio za svaki život, svaku ljudsku sudbinu, i svaki protokol koji bi to potpomogao. Ljudima koji to rade nije ni važno da o tom ratu mi sve znamo, nego da nas pouče kao što i čine, da razumijevajući jedni druge i surađujući, kao što to čine profesionalci, tako i mi građani svojim ponašanjem, otimamo pandemiji toj golemoj i gladnoj zvijeri, nezasluženo razorene i ugasle ljudske živote.
